nigdjezemska

tražeći nešto drugi, ko i obično, nađoh dijelove iz coelhovog "alkemičara" na netu.. imam ih i sama zapisane neke, no ovdje je detaljnije..

tako me veseli činjenica što postoje ljudi koji osjećaju da imaju misiju širiti ljubav... tako sam ja ovu knjigu dobila na posudbu bez pitanja, prije par godina, točno kad sam kretala na svoj (i fizički i duhovni) put za Osobnom Legendom................
ne pamtim činjenice, pamtim smisao; sjećam se hrabrosti koju mi je dala ova knjiga neposredno prije mog raskrižja..i znam da je ostala u meni skupa s poantom, bez suvišnih riječi.............



" -Ne razumijem tvoje riječi- reče pustinja.
-Onda razumi da negdje u tom pijesku, na mene čeka žena.
I zbog toga se moram pretvoriti u vjetar.
Pustinja je na trenutak umukla.
-Dat ću ti svoj pijesak da vjetar može puhati.
No sama nemogu ništa učiniti. Obrati se vjetru.

Zapuhao je lagani povjetarac. Zapovjednici su promatrali
mladića iz daljine kako razgovara na jeziku koji nisu razumjeli.
Alkemičar se nasmiješio.

Vjetar je došao do maldića i dotaknuo mu lice.
Slušao je njegov razgovor sa pustinjom, jer vjetrovi uvijek sve znaju.
Prelaze cijelim svijetom, a ni na jednom se mjestu ne rađaju niti ne umiru.
-Pomozi mi-reče mladić vjetru.-Jednog sam dana u tebi čuo glas
moje ljubljene.
-Tko te naučio govoriti jezikom pustinje i vjetra?
-Moje srce-odgovori mladić.
Vjetar je imao mnoga imena. Tamo su ga zvali jugom,
jer su Arapi smatrali da dolazi iz zemalja gdje ima mnogo vode
i gdje žive crni ljudi.
U dalekoj zemlji odakle je dolazio mladić, zvali su ga levantom,
jer su vjerovali da donosi pustinjski pijesak i ratne krike Maura.
Možda u nekom mjestu, daleko od polja sa ovcama,ljudi misle
da se vjetar rađa u Andaluziji. No vjetar nije dolazio niotkuda,
niti je ikamo išao, i zato je bio jači od pustinje.
Možda će jednoga dana ljudi moći saditi drveće u pustinji, pa i
uzgajati ovce, ali im nikada neće uspjeti da zauzdaju vjetar.
-Ti nemožeš biti vjetar-reče vjetar.-Različite smo prirode.
-Nije istina-reče mladić.-Upoznao sam tajne alkemije,
dok sam sa tobom lutao svijetom. Imam u sebi vjetrove, pustinje, oceane, zvijezde
i sve što je stvoreno u Svijetu. Stvorila nas je ista Ruka i
posjedujemo istu Dušu. Želim biti kao ti,
prodirati u svaki kutak, prelaziti mora, skinuti pijesak koji pokriva
moje blago, približiti glas moje ljubljene.
-Čuo sam neki dan tvoj razgovor sa Alkemičarem-reče vjetar.
-On je govorio da sve ima svoju osobnu legendu.
Ljudi se ne mogu pretvoriti u vjetar.
-Nauči me da budem vjetar na nekoliko trenutaka-reče mladić.
-Tako da možemo razgovarati o neograničenim mogućnostima
ljudi i vjetrova.
Vjetar je bio radoznao, a to je bilo nešto što nije poznavao.
Volio bi razgovarati o tome, ali nije znao kako pretvoriti ljude u vjetar.
A toliko toga je znao!
Gradio je pustinje, potapao brodove, obarao čitave šume i šetao
gradovima punim glazbe i neobičnih zvukova.
Mislio je da mu nema granica, a ipak je tamo stajao mladić koji mu je
kazivao da ima još stvari koje bi vjetar mogao napraviti.
-To se zove ljubav.reče mladić, videći da je vjetar gotovo spreman
popustiti njegovoj molbi.
-Kada se voli, onda lako možeš biti bilo koja postojeća stvar.
Kada volimo ne moramo uopće razumjeti što se to događa,
jer se sve zbiva u nama samima, tako se ljudi mogu pretvoriti u vjetar.
Jasno, ako vjetar pomogne.
Vjetar je bio ponosan, ali su ga mladićeve riječi silno uznemirile.
Počeo je snažno puhati, podižući pustinjski pijesak.
No, ipak, morao je priznati da, premda je prošao cijeli svijet,
ne zna kako ljude pretvoriti u vjetar.
I nije poznavao Ljubav.
-Dok sam lutao svijetom, primjetio sam da mnogi ljudi govore o
ljubavi gledajući u nebo-reče vjetar,bijesan što mora priznati da i on ima
granice. -Možda bi bilo bolje pitati nebo.
-Onda mi pomozi-reče mladić.
-Ispuni ovo mjesto prašinom da mogu gledati u Sunce, a da ne oslijepim.
Vjetar tada zapuše svom svojom snagom, i nebo se ispunilo pijeskom,
a na mjestu gdje je bilo Sunce, ostao je tek zlatan krug.

U logoru je postalo teško bilo što razabrati. Ljudi su pustinje već poznavali taj vjetar.

Zvao se sammum,

i za njih je bio gori od morske oluje-jer more nisu ni poznavali.
Konji su njištali, a oružje se stalo zasipati pijeskom.
Jedan od zapovjednika na stijenama okrenuo se generalu i rekao:
-Možda bi bilo bolje da prekinemo sa tim.
Gotovo da više nisu ni vidjeli mladića. Lica su im bila pokrivena
modrim maramama, a oči su sada govorile samo o užasu.
-Prekinimo sa tim- navaljivao je je drugi zapovjednik.
-Želim vidjeti koliko je velik Alah-reče sa poštovanjem general.
Želim vidjeti kako se ljudi pretvaraju u vjetar.
No, zapamtio je imena dvojice koji su se prestrašili.
Čim vjetar stane, smijenit će ih sa njihova položaja,
jer ljudi iz pustinje se ne boje.


-Vjetar mi je rekao da poznaješ Ljubav- reče mladić Suncu.
-Ako poznaješ Ljubav, onda poznaješ i Dušu svijeta koja je od ljubavi načinjena.
-Odavde gdje jesam, vidim Dušu Svijeta-reče Sunce.
Ona razgovara sa mojom dušom, i onda mi zajedno pomažemo
biljkama da rastu i ovcama da traže hlad.
Odavde gdje jesam - a veoma sam daleko od svijeta-naučio sam voljeti.
Ako se malo više približim Zemlji, znam da će na njoj sve umrijeti,
i Duša će Svijeta prestati postojati. Zato se mi promatramo i volimo, o ja
joj dajem život i toplinu, a ona meni daje razlog za život.
-Ti poznaješ ljubav-reče mladić.
-Poznajem Dušu Svijeta, jer često razgovaramo na ovom beskrajnom putu Svemirom.
Kaže mi da je njezin najveći problem što su samo do danas samo rude i biljke
razumijevale da je sve samo jedno. A zato nije potrebno da željezo bude jednako bakru,
i da bakar bude jednak zlatu. Sve ima svoju točnu zadaću u jednome, i sve bi bilo
Simfonija Mira, da Ruka koja je sve to zapisala nije zastala petog dana Stvaranja.
-Tako je došao šesti dan-reče Sunce.
-Ti si mudro jer sve gledaš iz daljine-reče mladić.
-Ali ne poznaješ Ljubav. Da nije bilo šestog dana stvaranja, ne bi bilo čovjeka,
i bakar bi uvijek bio bakar, a olovo bi uvijek bilo olovo.
Sve ima svoju Osobnu Legendu, istina je, ali jednog će dana ta Osobna Legenda biti ispunjena.
Onda će biti potrebno pretvoriti se u nešto bolje, i dobiti novu Osobnu Legendu,
dok Duša Svijeta zaista ne postane samo jedno.

Sunce se zamislilo i odlučilo jače zasjati. Vjetar, kojem se razgovor svidio,
također je jače zapuhao, da Sunce ne bi zaslijepilo mladića.
-Zato postoji Alkemija-reče mladić.
-Da bi svaki čovjek tražio svoje blago, i našao ga ,
a potom htio postati boljim no što je bio u ptehodnom životu.
Olovo će ispunjavati svoju zadaću sve dok ga svijet bude trebao;
onda će se morati pretvoriti u zlato.
To rade Alkemičari. Pokazuju nam da i sve oko nas postaje bolje,
kada nastojimo biti boljima no što jesmo.
-A zašto kažeš da ne poznajem Ljubav?-upitalo je Sunce.
-Jer ljubav ne znači biti na jednom mjestu kao pustinja, niti lutati svijetom kao vjetar,
niti gledati na sve iz daljine kao ti.
Ljubav je snaga koja mijenja i poboljšava Dušu Svijeta.
Kada sam u nju uronio prvi puta, mislio sam kako je savršena.
No potom sam vidio da je ona odsjaj svih stvorenja,
i da ima svoje ratove i strasti.
Mi hranimo Dušu Svijeta, a zemlja u kojo živimo, bit će bolja ili lošija,
onoliko koliko mi budemo bolji ili lošiji.
Tada nastupa snaga Ljubavi, jer kada volimo, uvijek nastojimo biti boljima no što jesmo.
-Što hoćeš od mene?-upitalo je Sunce.
-Da mi pomogneš da se pretvorim u vjetar- odgovorio je mladić.
-Priroda me zna kao najmudrijeg stvora-reče Sunce.
-Ali neznam te pretvoriti u vjetar.
-Kome onda da se obratim?
Načas Sunce ušuti. Vjetar je slušao, i po cijelom će svijetu prenijeti kako i njegova
mudrost ima granice. Ipak nije moglo pobjeći od tog mladića koji je govorio
Jezikom Svijeta.
-Razgovaraj sa Rukom koja je sve zapisala-reče Sunce.


Vjetar je ispustio krik zadovoljstva i zapuhao jače nego ikada.
Šatori su se isčupali iz pijeska,a životinje se otrgle sa uzda.
Na stijeni su se ljudi držali jedni za druge, da ih vjetar ne odnese.


Mladić se tada okrenuo Ruci koja je Sve Zapisala.
I umjesto da joj štogod kaže, osjetio je kako Svijet šuti, te je i on ušutio.

Snaga Ljubavi navre mu iz srca i mladić se počne moliti.
Nikada prije se nije tako molio, jer bila je to molitva bez riječi i bez molbi.
Nije se zahvaljivao što su ovce našle pašnjak, niti preklinjao da proda
više kristala, niti molio da ga žena, koju je pronašao, čeka.
U tišini koja je uslijedila, mladić je razumio da pustinja, vjetar, i Sunce traže
znamenje koje je zapisala ta Ruka, te da nastoje ispuniti svoje putovanje
i razumjeti što je zapisano na običnom smaragdu.
Znao je da je znamenje rasuto po Zemlji i u Svemiru, i da njihova pojava
nema nikakav razlog ili značenje, te da ni pustinje, ni vjetrovi, ni sunca,
niti ljudi nisu znali zašto su stvoreni.
Ali ta je Ruka imala razloga sa sve to stvori, i samo je ona mogla činiti čuda,
pretvarati oceane u pustinje i ljude u vjetar.
Jer samo je ona razumjela da viša namjera gura Svijet prema točki gdje će
se šest dana Stvaranja pretvoriti u Veliko Djelo.

I mladić je uronio u Dušu Svijeta, i vidio da je Duša Svijeta, dio Božje Duše,
i da je Božja Duša njegova vlastita duša. I da može činiti čuda.


Paulo Coelho (Alkemičar)

u svezi s textom o sexu koji sam tu pisala, a potaknuta strofom iz "window in the skies"/u2 ..

Love makes strange enemies
Makes love when love may please
Soul in a strip tease
Hate brought to its knees

..budući da je tu mržnja u istom nizu spomenuta kao i vođenje ljubavi.. odjednom mi je sinula ideja da.. kako inhibicije i proizlaze zbog barikada oko duše..u svakom tom slučaju, kad ima inhibicije, sex jest - mržnja
da, mržnja, prema svojim inhibicijama i svim iracionalnim demonima koje možemo povezat s njom

zbog njih nam je sex tako mističan i zbog toga stalno maštamo o njemu

jer bilo kako bilo, sex je uvijek moćan.. a jedino sa polova proizlazi jačina,..s ljubavi i "mržnje"

mislim možda se sa snažnom ljubavlju postiže tantrički seks... no da moram (izn nekog razloga, ne znam sad, jebemu ne ide me imaginarna radnja nikad) nekog zavest sexom na način da to bude iznad svega što je doživio i da me posli ne može zaboravit (ahaha kako glup primjer) onda bi ja ko motivaciju voljela da mi je ubio nekoga...
želim reći...polovi privlače, a svijetom ne vlada sredina.. vlada sex
pa sada.....
zašto naš baš sexom pasiviziraju, mislim što je drugo smisao svih reklama nego zimski san gledatelja
zato jer znaju da će naš um dugo o njemu mislit.... svi volimo maštat o nečemu nedostižnom
a što je nedostižno, ako to nije seks, koji je samo seks, nov i bez obveza ili pak onaj stari koji, logika kaže, idući put može biti samo bolji..kada od istog uvijek očekujemo samo jedno - gubitak svih inhibicija ilitiga dolazak Godota:)
jer gdje je Godot nego u zabludi da inhibicie umiru pokretom tijela, kad (trebali bismo znati) orgazam je u prvenstveno glavi, ko i čitav naš život.. i inhibicije su upravo barikade racionaliziranih zabluda.
da, zablude su uvijek racionalizirane, jer inače ne bi postojale... racionalizacija i imaginacija su ustvari ista stvar, samo što samo jedna od njih stvara tek imaginarne stvari.
na razuman način.
jer reklame sigurno ne manipuliraju ičim osim upravo našim razumom - prvo nas moraju uvjerit da smo mudri da bismo na njih mogli pristati.

kažem jednoj prijateljici, a ona mi kaže "a kad nisi bila?".

i kaže mi "poslat ću ti večeras sms šta je bilo", ka kažem "jedan!", a ona se smije i kaže da neće nijedan.

nažalost druga prijateljica upravo kaže da traži opciju za brisanje mail adrese :)

a ja se nadam da se šali jer meni jest šaljivo...

dosta šale, ljudi imaju problema s iskrenošću (a tako i ja, tu sad propovijedam a i mene bi poneke istine ljutile), a meni je toga pun kufer..

što želim napisat?
pa i previše toga govorim u facu, no uvijek postoje osjećaji koji ostanu.. a osjećaj koji ostaju čine da ljudi - zaostaju

ko što je rekla prijateljica... koja evo ipak i dalje šalje mailove.. rekla mi je da, budući da me duugo godina mučilo to što bi nešto što me povridi držala u sebi, se držim ove pjesme williama blakea:


I was angry with my friend:
I told my wrath, my wrath did end.
I was angry with my foe:
I told it not, my wrath did grow.


moj komentar je - pazi što želiš, jer unatoč tome što si skeptik, moglo bi se ostvarit ;)

i sad je kao problem što ja i dalje kaskam i rečem nakon par, ne godina, al dana.. odsad ću se konstruktivno svađat di god stignem, hvala na podršci :)

e moja namjera je bila tu napisat sve preostatke, jer sve što izbacimo, makar na papir, ipak donekle ostavlja više protora za disati.
život je kratak i moja fobija je da ću zaostatke iskrenosti morat saopćavat pred nečijim kapsilom, a to je tužno. moj je moto "ne bojim se smrti, nego života proživljenog bez da ga cijenim"

trenutaka

mnogi ljudi žive život bez trenutaka

a u trenucima - život

vječnost



P.S. ipak nisam na blogu napisala sve što želim reć, no zato se prijateljica naljutila na mene
možda je pozitivno što na blogu nemam riječi
još da počnem javno :)

poanta je - ukoliko nekoga (slučajno?) isprovociraš pa se naljuti, to samo može bit pozitivno, jer je sve drugo licemjerno
ako se dovedemo u situaciju da moramo rješavat probleme, samo znači da je problema i bilo, i da su sretni što su ugledali svjetlo dana

jel to znači dobiti izmučeni pogled u očima, a sve je počelo s ugodnim osjećajem ozbiljnosti. pa ograničenje po ograničenje, tamnica?
zaboraviti sve unatrag i mislti da se i onako nema što pamtiti, kad sve ide svojim tokom da bi postalo jednolično?

ne! no ono ispravno je ono što je rijetko. tako da malo ljudi zna da postoje ljudi koji dok su djeca imaju pogled starca, a kako stare u očima im iskri zaigrano popodne iza kuće i čežnja za nečim tako velikim kao što je provest večer maštajuć uz razgovor pod uličnom lampom..
zašto kasnije to postaje tako maleno i ništavno?
zašto kasnije sve postaje onaj osjećaj kao kad ti ipak zaprijete da dođeš isti tren, osjećaj na koji otupimo??? zašto ako mi postajemo ti odrasli koji su nas ograničavali?
možda upravo zato ;)

al neću se tako igrat.
ovdje vladaju moja pravila!

:P

znate ono nešto "ljubav je velikodušna, milosrdna..ne hvasta se.. bla bla"
to je dio za koji su svi barem čuli..
a ispravno je ono što je rijetko, blago je uvijek zakopano..
pa evo drugi dio iste pjesme:



Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dode ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo covjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada cu spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, nada i ljubav
- to troje -
ali najveća je medu njima ljubav...



ne mora biti djelomično.. ali blago stoji na kraju puta, na vama je želite li doći tamo prije ili poslije, ili nikad.
kako je platon rekao, život je kao pećina u kojoj gledamo tek odraze slika. vani je čitava slika. do koje se može doći i za života.

kad stojimo na mjestu javljaju se strahovi, te mislimo da se bojimo puta. to je taj tek odraz. do cjeline se šeta. i šeta. i dođe.

da se malo i tijela dotaknem :)

što je to seks? zašto kažu da on sve prodaje? možda zato što njega ljudi žele kupiti? možda zato što ne znaju što je to, nisu iskusili, probali jesu, ali nešto fali - to savršenstvo koje reklama servira?

da se razumijemo, ne volim riječi.. osim onda kada tvore nekakav poetski niz. same za sebe ne. samoća - besmisao.

tako da je meni riječ seks: enigma, 8.svjetsko čudo..
ništa manje mi nije takva ni 'vođenje ljubavi'.
lažem, seks mi je ipak zagonetniji, kao i modernom čovječanstvu. taaako je jebeno mistificiran.

da nam ispere mozak..
da se zaokupimo nekom riječju, dok bune i revolucije postaju stvar prošlosti.
mi se danas borimo jedino za seks.

ali.. što je to?

jasno je da ono što 'seksom' označavamo -postoji, no 'seks' je i dalje tek riječ...

u tome je problem.. što mi ne znamo što to znači..
i onda nakon seksa (koji se ne razlikuje nužno od općenja životinja), čini nam se da nešto nismo dobili - the seks

i onda ga gledamo na plakatima i iskače iz paštete.. i u tome je njegova čar!
u težnji.

jer svaki put se nadamo da će bit senzacionalnije, kako bi nešto što ima spektakularan naziv poput 'Seksa' i trebalo biti..

a iza te krinke sve je tako jednostavno..

trka za užitkom i nagon za parenjem..

jedini problem je šta je užitak u - očekivanju?

i onda se to sve skupa vrti u krug ko hrčak u onom kolutu.


ono što mene osobno čudi (da me se ne bi krivo razumjelo, jaako volim međuodnose dvaju tijela) je kada npr. muškarac liže sa žene šlag..

meni je zlo već pri pomisli..

da nema šlaga ne bi je liza?
žao mi je al meni već spušta :) pri takvoj pomisli, koja mi se spontano nameće

tijelo je hram, cjelina, mnoštvo, umjetnost.. dva tijela su - sudar dvaju svemira, ekstaza, toliko cjelovitosti i mogućnosti da možeš umrijeti od užitka

meni se tu šlag i ruksak s igračkama ne uklapaju..
ko voli..

ali, tko voli? da, tko zna što je to vođenje ljubavi?
jebote kako glupa sintagma, al ipak govori više od riječi seks

uzmimo samo to: vođenje


i seks dobiva smisao:


vođenje ubijanja dosade
vođenje rutine
vođenje iluzije
vođenje jebanja (+/= u zdrav mozak)
vođenje nagona
vođenje perverzije
..

ima tisuću vrsta Seksova!
i nijedan ne bi trebao biti mistificiran

samo primjećujem jednu stvar - ne bi išlo vođenje nečeg, nego vođenje nečim

rutinom, perverzijom, iluzijom..




i dolazim do onog što bi seks za mene trebao biti - vođenje Ljubavlju




u tom slučaju je svaka misao na Tu Osobu, samozadovoljavanje misleći na nju, čak i ne mišljenje na nju .. jednako ispravno koliko i davanje života za nju
(nemišljenje?
ni skupa ni odvojeno ne zvuči mi ispravno
ne kužim pravopis ponekad, ah te riječii..)



kad si vođen ljubavlju..

ispravno je ma što riječi govorile, ma koliko tužan bio, ma koliko pravopisa se promijenilo

ja sam se probudila danas baš nekako totalno vođena ljubavlju..
jesam li se dotakla tijela, to je manje bitno :)
a i cenzura radi svoje :)

,,Zivot nosem klimatskim promjenama zna prilicno iscrpljivati. Danas sve mogu, hodati na rukama, plivati, plesati, letjeti, nositi svijet u zubima, imam nadljudsku snagu i upravo bolesni optimizam. Svijet je jos mlad, lijep i saren i sve je moguce. Volim i mrzim i vristim i smijem se i placem. Nosi me ljubav. Pa me poslije nosi apatija. Pa prestane. Pa je opet sve sareno pa je opet sve sivo. Pa placem. Danas ne. Danas je suncano i danas mogu i volim i volim i mogu pa opet mogu pa opet volim i mogu i volim... nosi me ljubav i mogu je imati dovoljno za sve. Danas. Vani je toplo i suncano, trcim po ulici i razmisljam kako je lijepo trcati, kako je lagano, kako cu se, ako tako nastavim, samo odlijepiti od tla i zamahnuti krilima. A jos jucer je bilo drugacije. Fatalizam me zamara, iscrpljuje, te promjene je ponekad nemoguce podnositi. I ta moja racionalizacija... kad ti je sve crno ili bijelo, moras racionalizirati da bi se sjetila da je sivo. Nezdravost bipolarnog pogleda na svijet da se rijesiti lijekovima, ali opet, ako se odreknem svojih raspolozenja, ako se odreknem depresija i padova, kako cu ponovo letjeti? Volim svoje euforije. Ne dam svoje suncane dane. Meni sunce sja jace nego drugima.''

= preuzeto s ovog bloga




evo još jedan blog koji po meni odskače:


sve naše ponosne predrasude

la calma dolce
di chi si parla nel silenzio delle parole

only blue talk and love
our hearts were ringing
in the key that our souls were singing

the songs are in your eyes
I see them when you smile

give me one last chance
and I'm gonna make you sing
give me one last dance
we'll slide down the surface of things

beauty should only be a whisper

lockin rythms to the beat of her heart
changing moment into light
when the dancer becomes the dance

what no man can own, no man can take

u tonu koji ne postoji

samo jedan dan
onaj pravi presudan čudan dan
to je život, pun život nije san
jedan dan, onaj pravi dan
to je mladost, ljubav, radost - stvaran san

tišina kroz smijeh..
smijeh kroz tišinu..




Vows are spoken
To be broken
Feelings are intense
Words are trivial
Pleasures remain
So does the pain
Words are meaningless
And forgettable

dualizam..
"There are only two ways to live your life. One is as though nothing is a miracle. The other is as though everything is a miracle." --A. Einstein ...

i još ponešto, kud me misli odvedu

rekoh, neću svoje pjesme i eseje, al na blogu se ipak piše svoje misli..nisam odavna..

što mi se danas motalo po glavi, idemo redom:

Mit o vilama na Marjanu sačuvan je u splitskoj pučkoj pjesmi: "Pitat ću ja Merjan/ i merjanske vile/ko mi ono po njem/ rosno bere cviće". Predaja kazuje da su poznatoga splitskog ridikula Stipu Balu kao trogodišnje dijete bile otele marjanske vile i da su ga nakon dva dana našli ovdje kao slaboumnog tepavca. Sva naša brda imaju svoje vile, pa ni Marjan nije iznimka. Postoji i legenda o Mitru Karamanu, opjevanom splitskom Don Juanu, čije avanture bilježi jedna narodna pisma: "Gledao je Duje Bamba/ gori u Merjan/ kako jubi Marjetinu/ Mitre Karaman!"... Na Prvom vrhu Marjana ističe se Meštrovićev spomenik Luki Botiću
(http://www.sk-marjan.hr/marjan/index.php?option=com_content&task=view&id=150&Itemid=137)

(to je ono šta mi je vratilo osmijeh nakon par dana bezvolje, mašta..
doznah usmenom predajom, a sad tražim po netu, ovo je s jednog foruma, žena priča o svom ocu koju ju je TAMO vodio:)

Ali najviše se sjećam popodnevnih šetnji s njim, skalinadom do prve vidilice na Marjanu, odakle mi je pokazivao Split, pričao o svakoj važnoj građevini koju smo odatle vidjeli, o otocima koji su se nazirali u daljini, i opet, naravno o brodovima na pučini. Pa onda šetnje do zoološkog vrta, a za te šetnje posebno smo se pripremali, u džepovima uvijek nosili poslastice za neke od životinja. Imala sam tek nešto više od pet godina kad me je prvi put odveo u vidilicu koja se zove "Vilini dvori". S prve vidilice vidio se Split i puno toga oko Splita, a u ovu se silazilo stubama, usred šume i ništa se iz nje nije ni vidjelo osim borova! Upitala sam ga zašto se uopće zove vidilica kad se iz nje ništa ne vidi!?
"Ali vidi se, sve što želiš vidjeti", rekao je, "a oni koji su apsolutno dobri u njoj će vidjeti vile, zato se i zove tako..."
Vile su bile nešto najljepše što sam mogla tada zamisliti, silno sam ih željela vidjeti! Htjela sam postati apsolutno dobra, "dežurala" na ulici ako je nekome trebalo otići po slane srdele u staru konobu na dnu naše ulice, ili u dućan i stalno provjeravala koliko sam se "popravila" tražeći da me vodi u "Vilinske dvore", ali nisam postala apsolutno dobra! Zamišljala sam, sanjarila tamo, ali vile nisam uspjeti vidjeti!
Tada mi je otac pokazao male kamenice koje su postavili po marjanskoj šumi, u koje se skupljala kišnica. Danas znam da su to bila pojilišta za srne, ali otac mi je ispričao da u njima vile peru svoju zlatnu kosu. Zajedno sa mnom tražio je u njima i oko njih neku zlatnu vlas, jer vlasi otpadaju kad se kosa pere. "Ako nađeš zlatnu vlas, dobit ćeš mogućnost da postaneš apsolutno dobra", govorio mi je, a ja sam dugo živjela u uvjerenju da je nisam našla.
Svojoj princezi nikada nije govorio "ne" ili "moraš", ali je našao način da u mene usadi najbolje što je znao, dobrotu, vjeru u bajke, čuda..
Danas znam da sam našla vilinu vlas, samo mu to nisam stigla reći, ili jesam, ovim sada?


— Svi su stari Marjančani radili ovo što i barba Jere, pa tako i moj pokojni otac Ante. Brat od moga dida, Stipe Bala Ozretić, izgubija se ovde ka dite, u noći. Od šuštanja grana pomislija je da su to vile i vilenjaci, i od tada je bidan poludija, a ovaj dio poviše šetnice po njemu zovemo Vilini dvori. Bija je, znate, redikul, al je bija dobar ka kruv — priča Slobodan.
(http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050210/split05.asp)

neki žele reć da je čovik poludia čisto od straha čega već.. i to ko dijete.. oni ko znaju, a nisu vidjeli.. ma neka ih
ja vjerujem u sve u što se može vjerovat, ne u potpunosti naravno.. još :D.. zanosim se samo onim što se u moj kapacitet mašte uklapa, a vile eto jesu jedno od toga

ne kažem da možda i nije umisli, ali meni su sve verzije otvorene..
dakel izgleda da se samo zbog malenog psihotika to prozvalo vilinim dvorima..
ali našla sam još nešto zanimljivo - da na nekim mjestima zemlja prima svemirsku energiju, na nekima otpušta (ma nemoj, gle čuda, rekli bi mi sad ovi ''realni''.. no to naravno nije sve)
i čitam da energija se iznimno upija u dubrovniku, kojeg volim al ga ne vidjeh, te puntamici u zadru, kojeg mrzim i gledah, i da onda izlazi ko energetski vulkan na - vilinskim dvorima

tako da mjesto jest magično..

na to me jedan moj dragi skeptik pita- a koje je boje energija..žuta?

ah tim skepticima..sve je tako ''normalno''

da se razumijemo svak je skeptik u nekoj mjeri.. ja nisam u globalu, očito :), no uvijek se nađe neko ko vjeruje više od tebe u..(što god)




toliko me privlači ta vidilica koja ne služi za gledanje s nje... najbitnije je zavirit u sebe, onako pošteno.. tamo je cijeli svijet.
sve potrebno.
sa stvarima koje nas opčinjavaju postupamo zbunjeno.. ne postupamo.. odugovlačimo..
tako ja želim tamo, već sada, ali time bi je banalizirala..
da odem s nekim čisto tek tako, dođoh, vidjeh... ne pobjedih.. :) jer taj neko ide samo zbog mene
ić ću tamo jednom s jednom osobom kojoj će se žarit u očima, i neće ić priko volje.. neće ni biti volje, neće biti suprotstavljanja sudbini.
vjerujem.

ali što kada bi dvi osobe koje vjeruju, našle se skupa na potencijalno čarobnom mjestu i nadilazile ga u svojim srcima, onako strasno.. bojim se da se vile baš takvima ukazuju..
i onda završim u crnoj kronici, trupla nsiu nađena :) ma, zaboli me, ima osoba s kojima bismo bi i u drugu astralnu dimenziju ako treba




negdi mi je večeras palo oko i na izreku koja kaže da se život mjeri brojem trenutaka koji oduzimaju dah, a ne brojem udisaja..

vjerujem u dobro i zlo, dvije sile, što sam starija to jače... učim.
a prva lekcija je ta da oni jako bijeli ne smiju se dodirivati s onim suprotnim.
jer kad ti suprotnost postane bliska, djeliš s njom istu realnost..
i ne primjetiš više kad se realnost promijenila, svoje talente zakopavaš spontano, ostavljaš ih sa strane (krivoga) puta.
jer zlo nije samo masakr i obmana, zlo je svako skretanje s pravoga puta.. kad osoba koja je mogla širiti svjetlost, upadne u tamnu stupicu, i postane mlaka i izgubljena.

svakom se to može dogoditi, posebno onim ljudima koji su otvoreni.. ni ne primetiš.. da ljudi koji su dobri te živciraju, a da te upravo potpuna suprotnost lakše privuče, to joj je cilj..
i nije onda bitna tvoja inteligencija, kad racionalizacija ode u krivom smjeru.

lako je reći..ja ne bih ovo, ja sam pametna.. to sam često radila.. a sad uviđam da mudrost počinje tamo kad shvatiš koliko si zbunjen i slab.

pisala sam tako tu, nadobudno, kontra onih šta su se tukli.. i voljela ispravno. a isto sam se skoro probudila u nasilnoj vezi, tko zna..
naiem, manipulacije je lijepa stvar, svaki početak također.. sjedite pod zvijezdama, pričate dugo.. (razumijevanja iskrenog nema, razumiju se tvoje riječi, iz pristojnosti više..no to su tad nijanse..više nisi sam, u zabludama..srljaš u one realne :)
žene su pretpostavljam još bolje manipulatorice.. ah, hirovitost.. pa maskirana samoživost kao ranjivost
tako da ja sam se bila izvukla.. iz potencijalne destrukcije nakon jako kratko, ko i obično.. koliko god samnaivna, toliko sam i drska pa sa mnom maske padnu..

il možda varam se.. nije moja zasluga.. ko kaže das ne bi racionalizirala dok ne dobijem šamar.. ako sam mogla oko toga da meni obraća prigušenim bijesom i sebičnim zahtjevima koji su bi bili normalni, jer kao to je do tuđih trauma, svi ih imamo, ljubomoru pod ljubav.. i tako to krene, uzima maha..
ne dopuštajte si to, ko što sam rekla.. oči varaju, nečije ponašanje, cijela uloga.. može biti samo krinka.. istina je u nama i treba spriječiti da manipulacija zatrpa tu vidilicu..

e da.. ta moja zabluda je relativno davna, al je evo ponovno promatram u novom svjetlu.. ko sve one knjige koje čitamo više puta kroz život
..zato jer se prisjećam jedne stavri koaj mi je vjerojatno otvorila oči, te unutrašnje..
ili su nam drugi ljudi anđeli, spontano, što mi je jasno ko dan..ili možda ipak prošeta ponekad i onaj pravi anđeo.. krila ne mora imati.. jednostavno napravi veliku stvar - spašava život ili ga vraća na pravi put..

tako je moj zabludom dragi prigovarao mi što mu ne mogu reći ''ono što njemu treba'' (da ga volim) ..apsurd iz ove perspektive, uz sve ostalo.. a ja stojim s nogom u zavoju, natučenom i ne mogu hodat
on me cijelo to vrijeme niej tia dignit.. na hitnu kad me vozia morala sam sama niz skale..
al gotovo je čim pokucaš na kriva vrata.. dušu prodaješ i racionalizacija ''on je takav'' slijedi spontano.. jer ipak podijelite dotad neke lijepe trenutke,.. farsa..
zanimljivo je šta slučajni prolaznik nije znao za njegov odnos prema meni šepavoj, ta dva dana.. ja sam stajala, on isto kraj nekog zidića..
prođe čovjek i kaže (ne mosu se doslovno sjetit, al sad kužim da nije to bio smisao svega) - zašto joj ne pomogneš kad je boli
a moj ..ah.. kaže - ma probit ću je nogom
(i to naravno sve u šali, ako mi smo par i malo se ljutimo jedno na drugo)
(a sve tako jednostvno, mi smo - dva svijeta)

čovjek je skinia masku njemu, a to je spas.. onaj putokaz koji ti kaže vrati se tamo di si uša u ovu zabit..
nikakva situacija sama za sebe, niti moja silna pamet..
to je ustvari bilo - čudo.









inače,ajmo malo o lijepim stvarima, o Ljubavi..

duuugo nisam znala što je to.

sad znam koliko je mlobrojna ta s velikim Lj.. posebno u današnej vrijeme .. često sam gledala parove i mislila da su sretni

sad znam da imaju rok trajanja

jer ponekad vidim onaj par od kojeg te prođu trnci, onaj sklad.. kad je jedan osmijeh na dva lica





ne bi to znala, da nije do ljudi koji su mi je pokazali.. jer u djetinstvu me se volilo, ali mi se usadilo krivu predodžbu.. da je ljubav teška i boli i..
a onda su došli jedna cura i jedan momak..
sad kad gledam - u isto vrijeme

a ipak mi je trebalo dugo da povjerujem u njihovu iskrenost

jer to je smisao ljubavi, da te vodi i uči, a ne da je IMAŠ

ona je onaj putokaz kojeg sam spomenula

jer život nije ništa drugo doli put bez stajanja

a ugodnije je hodat uz razgovor ugodni, tečni i iskreni








evo na nekom forumu na nekoj temi - mali ljudi koje ćete pamtiti

Upravo mi je to palo na pamet čim sam vidjela pridjev : mali.
Zašto mali pobogu!?
Svi ljudi koje pamtimo, bez obzira pamti li ih svijet, su veliki ljudi.

Evo, za početak, ovo je osoba koja ima posebno mjesto u mom životu.
Osoba koja mi je pružila oslonac kada sam ga god trebala.
Osoba za koju znam da će mi pomoći kada će mi god to biti potrebno.
Osoba u koju imam bezgranično povjerenje i valjda jedina osoba na ovome svijetu koja me nikada ničime nije povrijedila.
Osoba koju iznimno cijenim, poštujem i volim!
Ona je jedna izuzetna žena, čiju prisutnost ljubomorno čuvam u svom životu.
I zato, veliko joj hvala što me voli!
Jer ponekada, zbilja nisam osoba koju je lako voljeti.

Moja najbolja prijateljica, koja na slici drži moje najveće blago u životu.






i slika njenog djeteta i prijateljice..


to je to

kako je reka hermann (hesse) - if I know what love is, it is because of YOU

ljubav nije teorija

nije znanje

ona je mudrost, vid.. ponekad neki moraju malo duže bit slijepi.. al ond ate vodi dok ne progledaš .. i tada je još uvijek uz tebe.. ona se ne gubi

jer je vječna.. a uči te kako cijenit vremenitost i iskazat pažnju onome koga sutra možda neće biti pred tobom.. iskazat je ko da je zadnji dan,bez racionalizaciej

iz duše

kad počinjem trebati
počinjem sumnjati
a sumnja nije odredište

moja najdraža pjesma:


Culture sucks down words
Itemise loathing and feed yourself smiles
Organise your safe tribal war
Hurt, maim, kill and enslave the ghetto

Each day living out a lie
Life sold cheaply forever, ever, ever

Under neon loneliness motorcycle emptiness
Under neon loneliness motorcycle emptiness

Life lies a slow suicide
Orthodox dreams and symbolic myths
From feudal serf to spender
This wonderful world of purchase power


Just like lungs sucking on air
Survival's natural as sorrow, sorrow, sorrow

Under neon loneliness motorcycle emptiness
Under neon loneliness motorcycle emptiness

All we want from you are the kicks you've given us
All we want from you are the kicks you've given us
All we want from you are the kicks you've given us
All we want from you are the kicks you've given us


Under neon loneliness motorcycle emptiness

Drive away and it's the same
Everywhere death row, everyone's a victim
Your joys are counterfeit
This happiness corrupt political shit

Living life like a comatose
Ego loaded and swallow, swallow, swallow

Under neon loneliness motorcycle emptiness
Under neon loneliness everlasting nothingness







svi vole zadržati, a rijetki izdržati

kopkalo me sinoć, u nekoj se pismi spominju bedouin fires .. i sjetih se..




The heart is a bloom
Shoots up through the stony ground
There's no room
No space to rent in this town

You're out of luck
And the reason that you had to care
The traffic is stuck
And you're not moving anywhere

You thought you'd found a friend
To take you out of this place
Someone you could lend a hand
In return for grace


It's a beautiful day
Sky falls, you feel like
It's a beautiful day
Don't let it get away

You're on the road
But you've got no destination
You're in the mud
In the maze of her imagination

You love this town
Even if that doesn't ring true
You've been all over
And it's been all over you

It's a beautiful day
Don't let it get away
It's a beautiful day

Touch me
Take me to that other place
Teach me
I know I'm not a hopeless case

See the world in green and blue
See China right in front of you
See the canyons broken by cloud
See the tuna fleets clearing the sea out
See the Bedouin fires at night
See the oil fields at first light
And see the bird with a leaf in her mouth
After the flood all the colors came out

It was a beautiful day
Don't let it get away
Beautiful day

Touch me
Take me to that other place
Reach me
I know I'm not a hopeless case

What you don't have you don't need it now
What you don't know you can feel it somehow
What you don't have you don't need it now
Don't need it now
Was a beautiful day









prvo mi je bila pala napamet stars od simply reda di je on u pustinji..
ko mali princ
još onaj osmijeh :D









Anyone who ever held you
Would tell you the way Im

feeling
Anyone who ever wanted you
Would try to tell you what I feel

inside
The only thing I ever wanted
Was the feeling that you aint

faking
The only one you ever thought

about
Wait a minute cant you see that i

I wanna fall from the stars
Straight into your arms
I I feel you
I hope you comprehend

For the man who tried to hurt

you
Hes explaining the way Im

feeling
For all the jealousy I caused you
States the reason why Im trying

to hide
As for all the things you taught

me
It sends my future into clearer

dimensions
Youll never know how much

you hurt me
Stay a minute cant you see that i

I wanna fall from the stars
Straight into your arms
I I feel you
I hope you comprehend

Too many hearts are broken
A lovers promise never came

with a maybe
So many words are left

unspoken
The silent voices are driving me

crazy
As for all the pain you caused

me
Making up could never be your

intention
Youll never know how much

you hurt me
Stay cant you see that i

I wanna fall from the stars
Straight into your arms
I I feel you
I hope you comprehend




pisma ima predobar tekst.. ne bi se na prvi pogled skužilo

utipkala 'nice' na gugl, jel vidim tu sa strane u pismi, al nisam sigurna jel to pognut pogled, na koljenima, wtf?!

kad ono:

http://www.ezgeta.com/things.html


točnije:

http://www.ezgeta.com/sto.html

ima i o ovim beduinima na dnu , znam da sam čitala u alkemičaru al eto vidiš.. uvik moš za nešto se zainteresirat.. ja sam preisključiva inače :)

eto odlučila se bacit malo na poeziju i uzmen u ruke onako po intuiciji s police.. kad ono neki šenuo tip :)
tako je bilo i s hesseom, ista stvar .. uglavnom, lik je lud, kao goethe i schiller su ga promicali, davali pdršku (suvremenici), ali su ga onda odjebali .. i goethe pronicljivo kaže da bi se treba bavit kraćim pjesmama.. (a i goethe je imao duševnih prolem,a onda možete zamislit šta je s ovim..)
te neke di miša bogove i kruške i ne znam ni ja šta..nisma mogla iščitat, dakle još sam dio mase..
al neke koje se tiču bolne duše i vječnosti i naravno ljubavi..bome gutam..sad ću tu arhivirat naj..
inače, volia je platonski neku oženjenu do smrti, posvetio joj svoje najznačajnije djelo, bar milsim da je - hiperion. volila i on njega čini se al eto.. jbg, zato se nisu baš posjedovali.. iam neka legenda da u raju postoji posebni otok na kojem će se platonske ljubavi družit:) platonski naravno :) .. to on spominje ko u nekoj pismi koju ću zaisat al u njegovim pismama od stabla ne vidim šumu, a i obratno
odličan mi je pogovor, nekakvog zvonimira mrkonjića, koji sažima bitno (jedne pjesme) u rečenici ''može li se >svjetlom ljubavi< transcendirati tragičnost konkretne situacije''?
može al transcendiranje, svakojako, je rezervirano za nas VIP (v..illportant..p..)

daklen:D







NEKAD I SAD

Za mladih dana jutrom bijah veseo;
Navečer plakah; sada, kad stariji sam,
Započinjem sumnjajuć svoj dan,
Al svet i vedar njegov mi je kraj.







MENONOVA TUŽALJKA ZA DIOTIMOM


1

Dan za danom izlazim i svagda drugo ištem,
Davno već sam ispitao sve staze ovoga kraja;
Prohladne visove, gore, osjene sve i vrutke
Posjećujem; u vis i u dubinu duh mi bludi vapijuć
Za mirom; tako u šume ranjena divljač bježi
Gdje inače o podne u sjeni gustoj počivaše sigurno;
Ali zeleni ležaj njezino ne olakšava srce,
Besanu tjera je bodalj da zapomažući luta.
Nije joj od pomoći toplina svjetla ni svježina noći
Izalud u valima riječnim svoje namače rane.
Zalud joj zemlja svoje vesele ljekovite trave
Nudi, nijedan lahor kipuću krv ne smiruje.
Tako je, dragi moji, čini mi se, i sa mnom, ne nitko
S mojega čela tužni taj ne može skinuti san.

4

A mi smo zadovoljno drugovali poput zaljubljenih labudova
Kada počivaju na jezeru ili, njišuć se na valima,
Zagledaju se u vodu gdje se srebrnasto oblačje zrcali
A plavetnilo etersko ispod njihovih protječe tijela;
Tako putovasmo zemljom. Makar prijetio sjevernjak,
Ljubavnicima dušman, tolike začinjuć jadikovke,
Makar s granja lišće padalo i kišu nosio vjetar,
Smireno mi smo se smiješili i u povjerljivu razgovoru
U zajedničkom pjevu naših duša osjećali svog boga,
i poput djece radosno sami, pomireni sa sobom,
Ali pust mi je sada dom jer svjetlost su meni
Očinju oduzeli, te sam s njom izgubio i sebe.
Zato ja lutam i poput sjene živjet mi valja
I odavno se meni sve već besmislenim čini.

7

Ali ti, koja meni si na raspuću negda, za utjehu,
Kada red tobom ponikoh višu ljepotu kazala,
Koja si me tad naučila da vidim veliko i da vedrije
Pjevam bogove, šuteć ko oni, mirno me ushićujuć,
Hoćeš li se opet javit meni, ko jednoć, s pozdravom,
Čedo bogova, i ko onda o višim govorit mi stvarima?
Vidiš, plakati pred tobom i jadati se moram, premda
Misleć na plemenitije vrijeme duša se toga stidi.
Jer tako dugo priviknut na te, tako dugo sam
Lutajuć obamrlim stazama zemlje tebe tražio,
Radosni duše zaštitni, al uzalud, i protekoše godie
Otakako slutnja puni gledasmo gdje blistaju večeri.

9

(počinje s O nebesnici -pa bolje ne sve..)
..
Gdje istinite bit će pjesme a proljeća duže lijepa,
I gdje s nova će početi jedna godina naše duše!









Nije dobro
Od smrtnih misli
Bez duše ostati. (SPOMEN)






Znamen smo; bez značenja,
Bez boli smo i jezik
Gotovo izgubismo u tuđini. (MNEMOZINA)











I kad sam već kod ,,slutnja'' evo onog neizostavnog:





POVRATAK



Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječno kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne ;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo :
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca će dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.


- - - - - - - - - - -

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.>

ipak ću pisat još malo tu, ne volim blogove..imam hrpu svojih švrljotina al ne želim ih izlagat..
no ima stvari koje mi se svide po netu pa ih ionako moram kopi pejstat u my documents.. bolje onda da su tu pregledno




evo s: http://en.wikiquote.org/wiki/Love

(iz hrpe citata izvuć ću one koji me se dojme..)


Absence is to love what wind is to fire; it extinguishes the small, it enkindles the great.
(Roger de Rabutin, Comte de Bussy-Rabnutin )

Love does not consist in gazing at each other, but in looking outward together in the same direction.
(Antoine de Saint-Exupéry )

Love is like oxygen. Love is a many-splendoured thing-love lifts us up where we belong! All you need is love.
( Christian (Ewan McGregor) in Moulin Rouge (2001) )

Because when we love, we always strive to become better than we are.
(Paulo Coelho in The Alchemist )

When two hearts race, both win.
(Dove Chocolate - Promise Message)

All the ill that is in us comes from fear, and all the good from love.
(Eleanor Farjeon)

Love has no uttermost, as the stars have no number and the sea no rest.
( Eleanor Farjeon )

A coward is incapable of exhibiting love; it is the prerogative of the brave.
(Mohandas Gandhi )

Nothing is impossible for pure love.
(Mohandas Gandhi )

If I know what love is, it is because of you.
(Hermann Hesse )

There is scarcely anything else in the world but that: to love one another.Tell me whom you love and I will tell you who you are.
(Houssaye )

The love we give away is the only love we keep.
(Elbert Hubbard )










ovo podebljano su moji najdraži pisci pa evo kultnih antoineovih rečenica iz malog princa:

One can only understand the things one tames.
..For what you have tamed, you become responsible forever.

..It is very simple. It is only with one's heart that one can see cleary. What is essential is invisible to the eye.







ROSE: in the evening I want you to put me under a glass dome. it is very cold here where you live. and rather uncomfortable. now where I come from . . .

too late she interrupted herself. she had arrived as a seed. she could not have known anything about other worlds. embarrassed at having been discovered preparing such a naive lie, she coughed a couple of times so as to confuse the little prince.

ROSE: where is the screen?

LITTLE PRINCE: i was going to fetch it but you were talking to me!

whereupon she coughed a little more so that he should feel remorse.

so the little prince, in spite of the goodwill his love engendered towards her, came gradually to doubt her. he had taken words of no importance seriously and become very unhappy.

LITTLE PRINCE: i shouldn''t have listened to her ...
(..he confidd to me one day..)
...one should never listen to flowers. one must admire them and breathe their fragrance. mine perfumed all my planet, but i didn''t know how to enjoy her. that tale of claws which irritated me so muc h should simply have touched my heart...
(..and he confided further..)
... at the time, i was unable to understand anything! i should have based my judgement upon deeds and not upon words. she cast her fragrance and her radiance over me. i should never have run away from her! i should have guessed at the affection behind her poor little tricks. flowers are so inconstinent! but i was to young to know how to love her.






inače, naletila sam na nešto najmudrije nedavno.. - ljubav je velika pobjeda mašte nad inteligencijom :)

ovo čudo od bloga je ostalo nedovršeno, a ja više baš i nisam..
i ako nešto mrzim onda je to ta ista nedovršenost..

pa eto dvi-tri skoro pa mudre..
u mom viđenju svijeta postoje samo dvije stvari: Istina i manipulacija.
Istini je teško jer se mora stalno usavršavati, kao i sve dobre stvari.
manipulacija je u prednosti jer je samouvjerena, kao i svaka glupost, ne propituje se, svoju svrhu.. samo kratkoročni cilj, sredstva nisu bitna.
da, Istina pobjeđuje.. ona je najbolja manipulacija.. no, zato jer igra na duge staze.. i zato je lakše pobjeći od nje, jer strah od dugoročnosti umanjuje njenu vrijednost u ljudskim očima.
a većina ljudi voli ono što je lakše .
ja sam vjerna, čak i onda kad nisam, uvijek sam na putu k opet istoj - volim samo Istinu.
a kako se ono kaže.. Istina boli :)
i kao uvreda, i kao spoznaja.. a boli jer je - stvarna!

i malo stihova..:



I don't know
I don't know which side I'm on
I don't know my right from left
Or my right from wrong
Say I'm a fool
You say I'm not for you
But if I'm a fool for you
Oh, that's something
Two hearts beat as one
Two hearts beat as one
Two hearts...

Can't stop the dance
Honey, this is my last chance
I said, can't stop the dance
Maybe this is my last chance

Two hearts beat as one
Two hearts beat as one
Two hearts...

(They) beat on black, beat on white
Beat on everything don't get (it) right
Beat on you, beat on me, beat on love

I don't know
How to say what's got to be said
I don't know if it's black or white
There's others see it red
I don't get the answers right
I'll leave that to you
Is this love out of fashion?
Or is it the time of year?
Are these words distraction
To the words you wanna hear?

Two hearts beat as one
Two hearts beat as one

I try to spit it out
I try to explain
The way I feel
Oh, yeah
Two hearts

I can't stop the dance
Maybe this is my last chance
I said I can't stop the dance
Maybe this is my last chance
I said don't stop the dance
Maybe this is my last chance
I said can't stop the dance
Maybe this is our last chance
Maybe this is my last chance

(2hearts beat as1 - U2)

Dooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooosta mi je vise! ne kuzim zasto mi uvik mora bit stalo do osoba koje to ne znaju cijenit. padnu s neba, bez da ja još ičega svjesna, nesto se tu prelipo dogada da ja doslovce skačem od radosti (i urođene ludosti), a onda netragom nestane. i vrime prolazi, a ja zapnem. eto, sagnem glavu da operem kosu, kad ono flashback tog prokletog nesuđenog lica. a protiv sebe nikako nikad nisam znala.
i ne znam sta je gore, osamit se il u život ko hodajući mrtvac. kad se ipak odlučim za socijabiliziranje, skuzim da je oko mene čopor mužjaka; oni sta su neandaertalci i ne znam ih, gracias a Dios, i oni dobri momci(ima ih jos). kad naidem na potonjeg i prijatelj mi je, onda je prisiljen slušat moje patnje mladog werthera, i onda se nekako bas zato sta nije srea tako debilnu ('samo' u segmentu sparivanja) osobu ilitiga mimozu ko ja- zaljubi. Toliko o muško- ženskom prijateljstvu. to je mit. i onda je momak jos zgodan i pametan, i njega žene vole. e to je pakao: možeš bit s divnom osobom, al ne moš, jer to si ipak ti. i tako budem i dalje ucviljena + kako sam iskrena tutta forza, non-stop napominjem svoje wertherstvo, a to ne znam zašto napali još više te'prijatelje'. kad skuzim da nisam vise jedina ucviljena, onda mi je dooooosta svega. odluka je osamit se malo.
e ko zna, možda da oni do kojih mi je stalo znaju koliko mi je stalo, možda bi dohrlili.. a možda smo mi čudna vrsta kojoj je trava najzelenija u najudaljenijem dvorištu.
P.S.
Danteova definicija pakla jest:

bliskost bez intimnosti.

moje iskustvo potvrđuje njegovu genijalnost.

,,..primijetila je da je....ljubav više vezana uz odsustvo nego prisutnost osobe: živjela je pateći zbog mladićeve odsutnosti, provodila sate zamišljajući što će razgovarati kada se ponovno sretnu, i prisjećala se svake sekunde koju su zajedno proveli, nastojeći otkriti u čemu je pogriješila, a u čemu je dobro postupila...
..kada nekoga sretnemo i zaljubimo se, imamo dojam da se cijeli svemir s time slaže; danas sam vidjela kako se to događa u zalasku sunca. međutim, ako nešto krene loše, sve iščezava! i čaplje, i glazba u daljini, i okus njegovih usana. kako može tako brzo nestati ljepota koja se tu nalazila još prije nekoliko trenutaka?
život je vrlo brz; za nekoliko časaka ljudi iz neba prelaze u pakao...
..malo životnog iskustva što ga imam naučilo me da nitko nije vlasnik ničega, sve je iluzija, i to od materijalnih do duhovnih dobara. onaj tko je već izgubio nešto što je smatrao sigurnim (što mi se već dogodilo toliko puta, na kraju nauči da mu ništa ne pripada.
i ako mi ništa ne pripada, ne moram trošiti vrijeme razmišljajući o stvarima koje nisu moje; bolje je živjeti kao da je danas prvi (ili posljednji) dan u mome životu...
..a sanjati je vrlo udobno, dokle god nismo primorani da učinimo ono što smo planirali. tako se ne izlažemo opasnostima, frustracijama, teškim trenucima, a kada ostarimo, uvijek možemo kriviti druge - svoje roditelje, po mogućnosti, svoje muževe, djecu -zato što nismo ostvarili ono što smo željeli...
..jedva čekajući da dođe vrijeme da radim, a kada radim, jedva čekam da dođe vrijeme da se vratim u pansion. zapravo, živim u budućnost, umjesto u sadašnjosti...
..i kao što život uvijek čeka kritične situacije da bi pokazao svoju bolju stranu, telefon je napokon zazvonio...
..i ona pomisli na dječaka koji je od nje zatražio olovku, na mladića koji joj je poljubio zatvorena usta, na radost koju je osjetila pri upoznavanju Ria de Janeira, na muškarce koji su je iskorištavali ne dajući joj ništa zauzvrat, na strasti i izgubljene ljubavi u njezinu životu. unatoč očitoj slobodi, život joj je bio satkan od beskrajnih sati čekanja da se dogodi čudo, istinska ljubav, pustolovina koja bi imala isti romantični kraj kakav je gledala u filmovima i čitala u knjigama. neki je pisac napisao da vrijeme ne mijenja čovjeka, da mudrost ne mijenja čovjeka -jedina stvar koja nekome može promijeniti mišljenje, to je ljubav. kakva glupost! onaj tko je to napisao poznaje samo jednu stranu medalje....možda je ljubav sposobna nekoga promijeniti, ali očaj to radi još brže...''

..na njezino iznenađenje, žena nije znala odgovor. takav je svijet: govore kao da sve znaju, a ako se usudite pitati, ne znaju ništa....to sam ja. odnosno, to sam bila ja: osoba koja se pretvarala da sve zna, skrivena u svojoj tišini dok me onaj Arapin nije toliko razdražio pa sam prikupila snagu da mu kažem da znam samo za razliku između osvježavajućih pića. je li se zaprepastio? promijenio mišljenje o meni? nimalo! Vjerojatno se divio mojoj spontanosti. Uvijek sam na kraju gubila kada sam se pretvarala da sam pametnija nego što jesam: dosta!...
..muškarci su strašno čudni....nego o svima koje sam dosAD upoznala. mogu tući, mogu vikati, mogu prijetiti, ali umiru od straha pred jednom ženom. možda ne pred onom s kojom su se oženili, ali uvijek se nađe neka pred kojom strahuju i koja ih podvrgne svim svojim hirovima. pa makar to bila i njihova vlastita majka...
..bilo je nečeg vrlo pogrešnog u civilizaciji; nije to bila sječa Amazonske prašume, rupe u Ozonu, umiranje panda, cigarete, kancerogena hrana, situacija u zatvorima, kao što su vrištale sve novine. Bilo je to upravo ono što se radilo: seks...
..ljudsko biće može podnijetitjedan dan bez vode, dva bez hrane, mnoge godine bez krova nad glavom, ali ne može podnijeti osamljenost. to je najgore mučenje, najveća patnja. ti muškarci, kao i mnogi drugi koji su željeli njezino društvo, patili su zbog toga razornog osjećaja -osjećaja da nikome na svijetu nije stalo do njih...
..cijeli sam život shvaćala ljubav kao neku vrstu prešutnoga ropstva. to je laž: sloboda postoji samo kad je ljubav prisutna. onaj tko se potpuno predaje, tko se osjeća slobodnim, voli cijelim svojim bićem.
a tko voli cijelim svojim bićem osjeća se slobodnim....
ali kakve to gluposti govorim? u ljubavi nitko ne može smrviti nikoga; svatko je odgovoran za ono što osjeća, i ne možemo za to kriviti druge.
osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muškarce u koje sam bila zaljubljena. danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga.
to je pravo iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo...
_____________________________________________ P. Coelho__________________

..sjetila se svoje prošlosti i prvi put oprostila sebi: krivica nije bila njezina nego dječakova koji je zbog svoje nesigurnosti odustao pri 1.pokušaju. bili su djeca, a djeca tako reagiraju -ni ona ni dječak nisu pogriješili, a to joj je donijelo veliko olakšanje, počela se bolje osjećati, nije ona propustila svoju prvu priliku u životu. svi tako rade i to se svima događa, to je dio inicijacije ljudskog bića u potrazi za svojom drugom polovicom...
..ako je on doista muškarac kakvim ga je zamišljala, neće se uplašiti njezine šutnje...
..postoji naziv za to: strast. ona može opisati ljepotu gromovitog susreta dviju osoba, ali se ne svodi samo na to. nalazi se i u uzbuđenju neočekivanoga, u želji da se nešto učini sa žarom, u izvjesnosti da će se ostvariti san. strast nam šalje signale koji nas vode u životu -a ja samo moram odgonetnuti te signale...
..ako se tako i dogodi, ako ga izgubim, bar sam dobila jedan sretan dan u životu. s obzirom na to kakav je svijet, jedan sretan dan gotovo je nalik čudu...
..ljubav nije u drugome nego u nama; mi je budimo. no za to buđenje potreban nam je drugi. svijet ima smisla samo ako imamo s kim podijeliti svoje osjećaje...
..u zaljubljenosti prestajemo jesti, spavati, raditi, izgubimo mir. mnogi se prestraše jer, kada se ona pojavi, poruši sve na što naiđe.
nitko ne želi da mu se svijet pretvori u kaos. zato mnogi ljudi uspijevaju prevladati tu prijetnju i nastoje održavati kuću, odnosno strukturu, koja je već trula. oni su inženjeri već preživjelih stvari.
drugi, pak, rade upravo obratno: predaju se bez razmišljanja, nastojeći u zaljubljenosti naći rješenja za sve svoje probleme. na druge ljude prebacuju odgovornost za svoju sreću, kao i krivnju za svu svoju moguću nesreću. uvijek su euforični jer se dogodilo nešto divno, ili deprimirani jer im je nešto neočekivano sve uništilo.
udaljiti se od zaljubljenosti, ili joj se slijepo predati -što je od toga manje pogubno?
ne znam...
..vi nemate ništa posebno, ništa što bih mogao objasniti. međutim -i u tome je tajna života -ne uspijevam misliti ni na što drugo...
..već je otkrila divovski svijet fantazija koji nastanjuje ljudsku dušu. no svi su bili naviknutina svoje svjetove i nikada je nisu zatražili 'odvedite me odavde'. upravo suprotno, htjeli su nju povesti sa sobom...
..morate znati da osoba koja je sa vama postoji. mislite na nju! pomislite želi li ona viski, džin ili kavu. Pitajte je što želi!....ponašala se kao da je oduvijek znala da je to prvi korak: prepoznati drugoga, znati da je ondje...
..da, voljela sam. mnogo sam voljela. toliko sam voljela da bih se, kad je ljubav od mene zatražila poklon, prestrašila i pobjegla.
ne razumijem.
nije potrebno. učim vas, jer sam otkrila nešto što nisam znala. darivanje. davanje nečega što je naše. dati prije nego što tražimo nešto važno. vi imate moje blago: olovku kojok sam ispisala neke od svojih snova. ja imam vaše blago: željeznički vagon, dio djetinjstva koji niste proživjeli.
sada nosim sa sobom dio vaše prošlosti, a vi kod sebe čuvate dio moje sadašnjosti. to je dobro...
..nikada nisam shvaćao zašto čuvam taj vagon. da bi ga predao kao poklon jedne noći uz zapaljenu vatru u kaminu. odsad će ova kuća biti lakša...
..ne činite to. pričekajte tjedan dana. naučila sam da je čekanje najteži dio, a želim to i sama iskusiti-znati da ste sa mnom, čak i kad niste pored mene...
..duboka želj, stvarna želja je ona kada se želimo nekome približiti. nakon toga dolazi do djelovanja, muškarac i žena ulaze u igru, no ono što se događa prije -privlačnost koja ih je spojila -to je nemoguće objasniti. to je nedirnuta želja, želja u svome čistom stanju.
dok je želja još u svome čistom stanju, muškarac i žena zaljubljuju se u život, proživljavajući svaki trenutak svjesno i s dubokim poštovanjem, iščekujući neprestano pravi trenutak za sljedeće slavlje blagoslova.
tako se ljudi ne žure, ne požuruju događaje nesvjesnim djelovanjem. znaju da će se neizbježno pojaviti, da će ono istinsko uvijek naći načina da se objavi. kada trenutak stigne, oni ne oklijevaju, ne gube priliku, ne propuštaju nijedan čarobni trenutak jer poštuju važnost svake sekunde...
..s iskustvom koje je imala, znala je da sew djevojka vara: ljudi su htjeli o tome misliti jer su smatrali da cijeli svijet samo o tome misli...
..dovoljno je voljeti ga, biti s njim u mislima, i obojiti ovaj lijepi grad njegovim koracima, riječima, nježnošću. kada napustim ovu zemlju, ona će imati lice, ime sjećanje na jedan kamin. Sve ostalo što sam proživjela, sve teške stvari koje sam prošla, neće biti ništa u usporedbi s tim sjećanjem. voljela bih da mogu za njega učiniti ono što je on za mene učinio. mnogo sam razmišljala i shvatila da nisam slučajno ušla u onaj kafić; najvažnije susrete dogovore duše čak i prije no što se tijela ugledaju.
obično se ti susreti događaju kad stignemo do nekog ruba, kada moramo umrijeti i ponovno se emocionalno roditi. susreti nas očekuju - no u većini slučajeva izbjegavamo da se oni dogode. međutim, ako smo očajni, ako više nemamo što izgubiti, ili ako smo zaneseni životom, onda se ono nepoznato pokazuje, i naš svijet mijenja pravac.
svi znaju voljeti, jer su se rodili s tim darom. neki ljudi to provode prirodno, no većina mora ponovno naučiti, prisjetiti kako se voli, i svi -bez iznimke- moraju u vatri spaliti svoje prošle osjećaje, ponovno proživjeti radosti i boli, padove i obnavljanja, sve dok ne uspiju nazreti nit vodilju koja postoji kod novog susreta; da, postoji nit.
i tada tijela nauče govoriti jezikom duše...
..'upoznajemo se tek kada pronađemo svoje granice'....što je točno. ali je isto tako i pogrešno, jer nije važno saznati sve o sebi; čovjek nije stvoren samo da bi tragao za mudrošću, nego i da bi orao zemlju, očekivao kišu, sijao pšenicu i žnjeo zrnje, pekao kruh...
..susret žene sa samom sobom ozbiljno je opasna šala. božanski ples. kad se pronađemo, mi smo dvije božanske energije, dva svijeta što se sudaraju. ako pri tom susretu ne postoji potrebno uvažavanje, jedan svijet može uništiti drugi...
..pogledala je u muškarca kojemu se željela prepustiti, i odlučila je da mu nikada ne kaže što osjeća, jer ono što je sada osjećala nije imalo fizički, ni bilo kakav 2.oblik...
..želja se pobuđuje tako da se njezin objekt ne preda odmah...
..no ipak je ta ideja o 'predstavi' pomagala; pomagala da se pojavi pravi lik, i udaljavala mnoge lažne osobe koje u nama obitavaju...
..Citirao bih Platona, budući da se nalazim pred intelektualcem. Prema njemu, na početku stvaranja, muškarci i žene nisu bili isti kao danas; postojalo je samo jedno biće koje je bilo nisko, s jednim tijelom i vratom, no glava mu je imala dva lica, a svako je gledalo n a svoju stranu. kao da su 2 stvorenja bila zalijepljena leđima, s dva suprotna spolovila, s 4 ruke i 4 noge.
međutim, grčki su bogovi bili ljubomorni, jer su uvidjeli da stvorenje s 4 ruke više radi, 2 lica uvijek su sve vidjela i nisu ga mogli napasti ni prevariti, a s 4 noge nije bilo teško stajati ni dugo hodati. i što je bilo još opasnije: to je stvorenje imalo 2 različita spolovila, nitko mu nije bio potreban da bi se razmnožavalo.
tada reče zeus, najviši bog na Olimpu: imam plan kako će ti smrtnici izgubiti snagu...
i munjom prepolovi stvorenje na dvoje, stvorivši tako muškarca i ženu. to je uvelike povećalo stanovništvo svijeta, no istodobno ih zbunilo i oslabilo -jer su sada morali ponovno tražiti svoj izgubljeni dio, ponovno ga grliti, i u tom zagrljaju obnavljati stARu snagu i sposobnost da izbjegnu prijevaru, izdržljivost da hodaju dugim putem i da podnesu zamoran rad. zagrljaj u kojem se dva tijela ponovno spajaju...
..bio je to 1.pokušaj da uđete u moju dušu, i niste znali da li ste dobrodošli. no kako govori vaša priča, ljudi su bili razdvojeni i sada ponovno traže zagrljaj koji bi ih spojio. to je naš nagon. ali i razlog zbog kojeg možemo izdržati sve teške stvari što se pojavljuju u tome traganju. želim da me gledate, ali tako da to ne primijetim. prva je želja važna jer je skrivena, zabranjena, nedopuštena. vi ne znate da li se nalazite pred svojom izgubljenom polovicom, a ni ona to ne zna, no nešto vas privlači -potrebno je v j e r o v a t i da je to istina.
.. kad bi pogledao na svoj život, možda je proživio tek 2, 3 dana za kojih bi se probudio, pogledao sunce ili kišu, te osjetio sreću jer je jutro, samo sreću, bez ikakve želje, ne planirajući ništa i ne tražeći ništa zauzvrat. osim tih malobrojnih dana, ostatak svoga života potrošio je na snove, frustracije i ostvarenja, na želju da premaši sebe, na putovanja s onu stranu svojih granica; nije točno znao kome , ili čemu, ali život je proveo pokušavajući nešto dokazati...
..ne, želja je bila slobodan osjećaj, pušten u prostoru, koji je vibrirao, ispunjavajući život voljom - it to je bilo dovoljno, ta je volja gurala sve prema naprijed, rušila planine...
..osjetila je želju da mu kaže koliko ga voli. no to bi sve pokvarilo, mogao bi se uplašiti ili, što bi bilo još gore, mogla bi ga nagnati da joj kaže kako i on nju voli. a to nije htjela: sloboda njezine ljubavi bila je u tome da ništa ne traži, ništa ne očekuje...
tko može osjećati, zna da je moguće osjetiti zadovoljstvo prije nego što se neka osoba dotakne. riječi, pogledi, sve to sadrži tajnu plesa..
tko promatra i otkrije osobu o kojoj je uvijek sanjao, zna da se seksualna energija probudi prije samoga seksa. najveće zadovoljstvo nije seks nego strast kojom se on provodi. kad je ona snažna, seks dolazi na kraju plesa, no on nikada nije polazišna točka...
..tko je zaljubljen, vodi ljubav cijelo vrijeme, i onda kad je doista i ne vodi. kada se tijela sretnu, to je samo prelijevanje čaše. i mogu ostati zajedno satima, danima. mogu započeti ples 1 dana i završiti drugoga, ili čak i ne završiti od tolikog užitka. to nema ništa zajedničko s jedanaest minuta...
..naravno da je ljubomora normalna stvar, premda ju je život već naučio da je beskorisno smatrati da netko nekoga može posjedovati - tko u to vjeruje, želi samoga sebe varati. no, unatoč svemu.
najjača je ljubav ona koja može pokazati svu svoju slabost. ipak, ako je moja ljubav istinska (a ne samo način da se zabavim, zavaravam, ili da mi prođe vrijeme..), sloboda će pobijediti ljubomoru i bol koju ona stvara, jer je i bol dio prirodnog procesa. tko se bavi nekim sportom, zna: kada želimo postići savoj cilj, moramo biti spremni na dnevnu dozu boli i nezadovoljstva. u ppočetku je to neugodno i ne motivira, no kako vrijeme prolazi, shvatimo da je to dio procesa koji vodi našemu zadovoljstvu, i dođe trenutak u kojemu, kad imamo osjećaj da ono što radimo nema željeni učinak, više ne osjećamo bol.
opasno je fokusirati tu bol, dati joj ime osobe, neprestano je držati u mislima...
..no ako bi se njeno srce žalilo na odsutnost, ili na pogrešne riječi koje je izgovorila kada su bili zajedno ona bi samoj sebi rekla: ah vi o tome želite misliti? onda dobro, nastavite raditi što želite, ja ću se posvetiti važnijim stvarima....nastavila bi čitati ili...
..jedna od tih 'negativnih misli' bila je mogućnost da ga više neće vidjeti. s malo vježbe i puno strpljenja, ona ju je uspjel a pretvoriti u 'pozitivnu miso': kada ode, Ženeva će imati lice muškarca vrlo duge i pomalo stromodne kose, dječjeh smiješka i duboka glasa. ako je netko poslije mnogo god.upita kakvo je bilo mjesto koje je upoznala u svojoj mladosti, ona će moći odgovoriti: 'lijepo, sposobno da voli i da bude voljeno'...
..nakon toliko druženja s ljudima koji ovamo zalaze, došla sam do zaključka da ljudi koriste seks kao bilo koju drugu drogu: da bi pobjegli od stvarnosti, da bi zaboravili na probleme, da bi se opustili. a to je, kao i sve droge, štetno i destruktivno djelovanje...
..tko voli, ne ovisi o seksualnom činu da bi se osjećao dobro. dvoje ljudi koji su zajedno, i vole se, moraju uskladiti kazaljke upornošću i strpljenjem, uz igru....to je zbog obilja, jer je čaša vina tako puna da se prirodno prelila, jer je to posve neizbježno, jer ona prihvaća zov života, jer u tome trenutku, samo u tome trenutku ona gubi kontrolu.
..niste ovdje zbog tisuću franaak nego zbog osjećaja krivice, ovisnosti, zbog svojih kompleksa i nesigurnosti. to nije ni dobro ni loše, to je ljudska priroda...

POGOVOR
što mi se kod Paula Coelha najviše sviđa?
onaj osjećaj koji i ja dijelim i pronalazim na njegovim stranicama..
Ništa nije slučajno- da se izrazim na njegovom jeziku- No creo en el azar (nadam se da sam točno napisala)..
Nije to stvar praznovjerja niti neko čvrsto uvjerenje, to je samo izraz vjerovanja, vjere u dobro koje je skriveno iza mnogih zala koja doživimo, način da se ne izgubi nada, i zbog toga ono što daje tu posebnu snagu volje za suočavanje sa svijetom.
on razmišlja o vjeri u svim svojim oblicima, ili točnije na onu koja se ne može staviti u jedan kalup; cijeni sve Vjere ovog svijeta, sve što nije i ne želi biti prazno.

ondje vani, milijuni parova svakodnevno provode umijeće sadomazohizma, a da tog nisu uopće svjesni. odlaze na posao, vraćaju se, žale se na sve, vrijeđaju ženu, ili žena vrijeđa njih, osjećaju se jadnicima, i duboko su povezani u svojoj nesreći, ne znajući da je dovoljan jedan potez, 1 'zbogom', da bi se oslobodili pritiska...
..kada nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. kada sam prestala biti što jesam, pronašla sam sebe...
..naposljetku, mi smo ljudi, rodili smo se puni krivice, strahujemo kad se sreća pretvori u nešto moguće, i umiremo želeći kazniti druge jer smo uvijek osjećali nepravdu koja nam je učinjena, uvijek bili nemoćni, nesretni. platiti za svoje grijehe i moći kazniti grešnike- ah, zar to nije divno? da. odlično...
..zašto ljudi, u ovome svetom Božjem svijetu, žele samo pokazati bol? svetu bol, bol s užitkom, bol s objašnjenjem ili bez objašnjenja, no uvijek bol, bol...
..osjetili ste je jučer i otkrili da vas ona može dovesti do zadovoljstva. osjetili ste je danas i pronašli ste mir. zato vam kažem: nemojte se na to navikavati, jer je s njom vrlo lako živjeti, to je moćna droga. prisutna je u našoj svakodnevici, u prikrivenoj patnji, u odricanju od ljubavi kada je krivimo zbog propasti naših snova. bol plaši kada pokazuje svoje pravo lice, ali je zavodljiva kada je odjevena u žrtvu, odricanje. ili kukavička. ma koliko je čovjek odbijao, uvijek pronađe načina da se u nju zaljubljuje, da je učini dijelom svojega života...
..da nitko ne želi patiti, a ipak gotovo svi traže bol i žrtvu, jer se tako osjećaju opravdanima, čistima, tako zaslužuju poštovanje svoje djece, muževa, susjeda, Boga....ono što pokreće svijt nije traganje za zadovoljstvom, nego traganje za odricanjem od svega što je važno. vojnik odlazi u rat ubijati neprijatelje? ne: odlazi umrijeti zA svoju zemlju. žena voli pokazivati mužu koliko je zadovoljna? ne: želi da on vidi koliko je ona predana, koliko pati da bi on bio sretan. muž odlazi na posao, misleći kako će naći osobno ispunjenje? ne: on prolijeva znoj i suze za dobrobit obitelji. i tako dalje: djeca koja se odriču snova da bi razveselila roditelje, roditelji koji se odriču života da bi razveselili djecu, bol i patnja opravdavaju ono što bi trebalo donijeti samo radost: LJubav...
..život je kratak, ili odviše dug, da bi ga proživjela tako loše...
..ali nikada nije imala ono što je za to potrebno: vrijeme. ni sa svojim 1.dečkom, ni s muškarcem koji joj je oduzeo djevičanstvo...
..izvorni grijeh nije bila jabuka koju je Eva pojela, nego pomisao da bi Adam trebao s njom podijeliti upravo ono što je ona iskusila. Eva se bojala nastaviti sama putem, bez ičije pomoć, zato je htjela podijeliti ono što je osjećala. neke se stvari ne dijele....volimo jedni druge ali nemojmo pokušavati posjedovati jedni druge...
..prsti dodiruju njeno lice, ona osjeća lagani miris boje, miris koji uvijek pomalo ostaje, ma koliko on prao ruke, miris koji je bio ondje i kada se rodio, kada je 1.put vidio stablo, kuću, i odlučio ih nacrtati u svojim snovima. vjerojatno i on osjeća neki miris na njezinim rukama, no ona ne zna koji, i ne želi pitati, jer je u ovome trenutku sve tijelo, a ostalo je tišina.
miluje i osjeća da je milovana. mogla bi tako ostati cijelu noć, jer je to ugodno i ne mora nužno završiti seksom-i u tome trenutku, upravo zato što to nije nužno, ona osjeća toplinu među nogama ...
..i vjerojatno bi bilo dobro, no sve je to tako novo, mora se suzdržati, ne želi sve pokvariti. sjeti se vina što su ga pili prve noći, polako, otpijajući svaki gutljaj, osjećajući da je grije i da zbog toga vidi svijet drukčijim, da je vino opušta i uranja u život.
isto tako želi piti tog muškarca, tada bi zauvijek mogla zaboraviti loše vino koje se ispija jednim gutljajem i za kojim ostaje osjećaj opijenosti, no na kraju završi glavoboljom i prazninom u duši...
..i ne smiješe se, samo se gledaju. ja sam ljubav, ja sam glazba, misli ona. zaplesat ćemo.
ali ništa od toga ne kaže: razgovaraju o nečemu banalnome....kaže ne. no on shvaća da je ona htjela reći da, pa onda inzistira, navodeći smiješne razloge, ali koji su dio plesa što ga sada plešu, ona na kraju popusti, jer je to htjela...
bila jednom jedna ptica. krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno i svjetlucavo perje. bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli.
jednoga dana neka žena ju je vidjela i zaljubila se u nju. zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od osjećaja. pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunome skladu. ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu.
no tada se dogodilo: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! i žena je osjetila strah. strah da to nikada više neće osjetiti s 2.pticom. i osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti ptice da leti.
osjetila se osamljenom.
i pomislila: napravit ću klopku. sljedeći put kad se ptica pojvi, više neće moći otići.
ptica je isto tako bila zaljubljena i vratila se sljedećeg dana, upala u zamku i osatala zatvorena u krletci.
svaki je dan gledala pticu. to je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile 'pa ti imaš sve'. no, došlo je do neobične promjene: kako je imala ptici i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. a ptica, koja nije mogla letjeti i ostvarivati smisao svoga života,počela je mršavjeti, izgubila sjaj, postala ružna - i žena više nije obraćala pažnju na nju, samo ju je hranila i čistila njezinu krletku.
jednog lijepoga dana ptica je uginula. žena je osjetila duboku tugu i počela misliti na nju. ali nije se sjetila krletke, sjećala se samo dana kada ju je 1.put ugledala kako zadovoljno leti među oblacima.
da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuđivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizičko tijelo.
bez ptice, i njezin je život izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata. 'zasto si došla?' upita je žena.
'da bi ti mogla ponovno s pticom letjeti nebom' odgovorila je smrt. 'da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je još više; no sada sam ti ja potrebna da bi je ponovno pronašla.'
..takva ptica mora slobodno letjeti i hraniti se čežnjom za vremenom u kojemu je letjela zajedno s nekim...
..obratila je pažnju na zvukove -zvonjavu zvonalajanje pasa, cviljenje tramvaja na tračnicama, korake, natpise koji su nudili sve...
..NA SVIM JEZICIMA SVIJETA POSTOJI POSLOVICA: DALEKO OD OČIJU DALEKO OD SRCA. NO JA TVRDIM DA JE TO POSVE NETOČNO; ŠTO SU DALJE OD OČIJU, TO SU BLIŽE SRCU OSJEĆAJI KOJE NASTOJIMO UGUŠITI I ZABORAVITI. AKO SMO U PROGONSTVU, ŽELIMO SAČUVATI I NAJMANJU USPOMENU NA SVOJE KORIJENE; AKO SMO DALEKO OD VOLJENE OSOBE, SVATKO TKO PROĐE ULICOM, PODSJEĆA NAS NA NJU.
EVANĐELJA I SVETI SPISI SVIH RELIGIJA, NAPISANI SU U PROGONSTVU, U TRAGANJU ZA BOGOM, ZA VJEROM KOJA POKREĆE NARODE, ZA HODOČAŠĆEM GREŠNIH DUŠA NA ZEMLJI. NISU POZNAVALI NAŠE PRETKE, A NI MI NE ZNAMO ŠTO 'BOŽANSTVO' OČEKUJE OD NAŠIH ŽIVOTA -U TAKVU SU TRENUTKU NAPISANE KNJIGE, NASLIKANE SLIKE, JER NE ŽELIMO I NE MOŽEMO ZABORAVITI TKO SMO.
..znala je da je došao čas da se zaustavi. malo ljudi na svijetu prepoznaje taj trenutak....ta je tuga imala ime...
..jedino je uspjela proliti poneku suzu, U STRAHU pred samom sobom, pametnom djevojkom koja je mogla biti uspješna, ali koja je uglavnom donosila pogrešne odluke...
..ušli su u kafić nalik mnogim drugim, no koji je to popodne bio drukčiji jer su oni bili ondje i voljeli se...
..a to se sve događa, tako da nije važno što ja mislim ili ne mislim, sve je uvijek normalno. sve ono što je protiv naše prirode, protiv naših najintimnijih želja, sve je to normalno u našim očima, premda je čudovišno u Božjim očima. tražimo svoj pakao, tisućljećima ga stvaramo, i nakon mnogo napora, sada možemo živjeti na najgori mogući način...
..a htjela sam da se nastave zauvijek, jer je bilo tako dobro biti posjedovana, ane posjedovati...
..jer, da to nisam učinila, možda bih povjerovala da je to što se dogodilo nešto što će se uvijek događati. a nije bilo, bio je to tek dio sna jedne djevojke...
.. gore od straha. oni su ranjivi. ne shvaćaju dobro što rade, znaju sam ono što zajednica, prijatelji, ili same njihove žene govore da je važno. 'sex, sex, sex', to je osnova života, vrišti propaganda, filmovi, knjige. nitko ne zna o čemu se govori. samo znaju, budući da je nagon jači od svih nas, da se to mora raditi. i to je sve...
..ništa ne očekujući, i upravo zato sam uspjela u svemu...
.. započinjali zajedno susret dviju izgubljenih duša, dvaju fragmenata koji su nedostajali da upotpune svemir... / 'zagrljaj ponovnog susreta'
..ne može se proljeću reći: 'da bar odmah dođeš i traješ dovoljno dugo.' može se samo reći: 'dođi, blagoslovi me u išćekivanju, i ostani koliko god bude moguće!'...
..Snagu Volje, izvor energije svoje 'svjetlosti'...
..se pretvarala da je se to ne tiče, no istodobno je ponovno mislila na samoću; samo što je ovaj put imala tajnu, san, nije bila toliko ogorčena, život je bio lakši...
..i biti siguran da je to ono što ti želiš, da me čekaš, da sva određenost i volja ovoga svijeta nisu dovoljne da spriječe ljubav koja mijenja pravila igre od jednog do drugog trenutka...

Paulo Coelho
ONZE MINUTOS

P. S. Iz Alkemičara mi se najviše usjekla u misli rečenica 'ljubav bez osjećaja posjedovanja' sto sam zapisala velikim slovima kao epilog bilješkama, pa kako je to davno bilo ne sjećam se je li i di je to tamo stajalo, ali ogodila sam najbitniju misao; jer je u ovoj knjizi temeljito razrađena. ova je knjiga 'alkemičar stvarnoga, svakodnevnog života'.
u kurzivu stoji ona priča o ptici, kao nekakvoj metafori za dušu osobe u koju smo zaljubljeni. samo bih dodala još jednu verziju koju mi smrtnici jednako često slijedimo: zatvorimo joj prozor, jer se bojimo da neće doći kad nam zatreba i zaboravimo je, da nam bude lakše što god to značilo. a ona dolazi svaki dan, gledajući samo svoj odraz na našem staklu a nakon nekog vremena ne vidi ni to. te izgubi vjeru i volju za letenjem, jer osjeća se kao da je u krletci goroj od one s rešetkama. kraj ostavljam otvorenim, može uginuti, a može joj netko vratiti želju, a možemo i mi otvoriti joj naš prozor i reći 'dosta' toj nepodnošljivoj lakoći postojanja.
(..'za snove se valja pomučiti' kako je u 1 knjizi rekao gore spomenuti pisac...)

Notturno, i vili iz nigdjezemske je coelho najbolji pisac. kojeg ne zna doduse:).
cemu uvod..?
pa ja otprije tri god imam naviku u svoju tekicu zapisivat ono sto sam potcrtala citajuci. coelha najvise, a ovo drugo ako i padne u zaborav nije tolika tragedija. tekica nije ni dnevnik ni svastara. tekica je 'meni bitno', a ime bi joj se moglom dat prema onom sto pise na naslovnici: 'grad xy' i njegova slika, dobila sam je na lutriji na maturi i bila mi je bezveze pogotovo narednih miseci kad sam na maturu gledala samo kao na razdoblje moje mononukleoze i mosta kojeg nisam uzivala prijeći. a sad mi je eto ta tekica i slika na njoj svetinja, a dok nisam otisla nisam nikad ni pomisljala da jednog dana pomisao na jos jedan odlazak ce mi bit ko da ruke stavljam na srce u polozaj koji prethodi kidanju papira. sadrzi tekica i mojih osam pisama nastalih u tom razdoblju al su samo u nju umetnute, morat cu ih prepisat da ih ne zagubim.
uglavnom, malo sam odlutala, dakle- procitala sam upravo 4tu coelhovu knjigu, pa budući da MORAM prepisat meni bitno prije nego se vrati na policu gradske knjiznice, pohranit cu to ovde. jer i tu je 'meni bitno', premda anonimno i cenzurirano(koliko moje pisanje moze bit) a moam vjezbat tipkanje ionako osta mi je samo jedan ispit a on je na kompjuteru pa eto- da se sprijateljim s tipkovnicom bilo bi i vrime:) ne koristim sve prste pa ce potrajat, mozda u nekoliko 'tomova':)
ova knjiga mi cak dijeli prvo misto s alkemicarem, ako je to moguće. drzi mu skute:)
btw zasto moram zapisivat iz coelha- zato sto je tu radnja samo sredstvo- a ovo ostaje-
- tako se iz alkemicara sicam samo da je otisa iz spanjolske mislim krenuvsi od 1 drveta u potragu za blagom prema egipatskim piramidama_na putu nasao ljubav a kraj piramida nista_ispalo da je blago bilo ispod drveta od kojeg je krenia zakopano_a to nije bilo blago na koje vecina ljudi pomisli tj nesto sto sja_poticaj da krene u potragu za svojom Osobnom Legendom jer se samo ako je prihvatis i krenes mozes naci ono sto je tvoje blago a ne odnosi se na nju/ ili pak tvoje blago ostaje tamo odakle si krenija a ne zasluzujes ga tj ne bi moga cijenit ga dok se ne vratis s tog puta cesto ne bas posutog ruzama/ per aspera ad astra.
ili kako je u drugoj knjizi napisa: 'naucili ste 2 najteza ispita na putu duhovnosti: STrpljivost u išćekivanju pravog trenutka i HRabrost da se ne razočarate onim na što naiđete'(riječi nekakvog učitelja sufizma-nebitno).
uglavnom, da ne odlutam vise nego sta vec jesam, knjiga se zove
1 1 m i n u t a ! (sad me ceka rucak na stolu:)

Nije me bilo tu. ucilo se i mučilo. al evo me, i to doma napokon. dosadno mi je al sam bar u gradu u kojem mi je srce. spakirala sam sve živo kad sam dolazila, to odražava moja great expectations, od kojih nece bit ostvareno mnogo, al j..ga ja nikako da postanem tzv.optimist s iskustvom. glava u oblacima, 'imovina' u taxiju-i-to-kombiju, i eto me tu. svatko ce od nas morat saam kroz ovo ljetoo. a možda i ne. bilo bi i vrime:)

što napisati i narisati? pa evo sam chatala s prijateljem pa mi je savjetova da pisem o cemu sam njemu zborila. uglavnom odoh ja na more nekidan sama i požalih-isla kupit slaju i naputeljku sretnem lika svojih god pita me kolko je sati. aj okej bar se puni plaža(bili samo 2starca i engl. turistkinja s malim bratom). vratim se ja kad ono ovaj se ne spusta na plazu nego mu gaće stoje oko kolina. ja kako -kaze neko ko me skroz zna- vidim samo ono sto zelim vidit, protumacih: ovaj se tu stacionira pa se evo skida u kupaće. medutim, dovoljno je bilo u narednih uru pogledat u tom pravcu da vidis kako de ovaj ne mice. pogodite sta moze neko radit iza grma promatrajuci zenske osobe u kupacem. tek onda sam ja sebi skoro priznala sta se tu dogada, uz nadu da još postoji neka druga opcija. i odlucila se pokupit doma. ali naumila sam bila oprati svoju grivu buduci da mi se stvarno ne da cekat do doma dok obavim taj proces. i tako ja stala ispod tusa sa svojom kolekcijom-gel za tuš...šampon i regenerator(ovaj put bar nije bilo maske za kosu:) kad ono ja skuzim da ovaj gleda ravno u mene i da postoji samo jedno objasnjenje sta on tamo radi iako bogu fala grm je ublazio trajnije traume. dosjetila se ja i takoder cucnila iza grma obavit samponiranje. onda sam skuzila kolko me straj. nakon toga spustila sam se niza skale do mora di me ovaj ne vidi, i trackajuci jos neki vrag za vrhove po kosi razmisljala sta da napravim. spasilo me to sta je 1 od ta 2 covika obuka se kad i ja i krenia ća. ja brže bolje za njim vukući biciklu, vidim da mi odmiće pa u žurmi zapnem veštom za granu al napravim se cool prolazec kraj psiha ko da ga ne vidim. dodem na cestu popnem se na biku i osvrnem- a ono ovaj izaša na vrh puteljka i gleda me. ja odvozih ko onaj Armstrong.
dovoljno je reci da taj dan nisam imala bas apetita. I DA VISE NE idem sama na more. nisam otad ni bila.
prija mi uvik kaze da ne smis izgledat uplaseno- tip zrtve- pa nema straha. znaci bilo bi bolje da sam se tamo rastezala po plazi, a ja se cila ukocila. a to je takvima napeto valjda. pa ti budi pametan..

Ovo bi mogla ispast kvazi feministicka tema mogla bi prominit naslov. al necu bas mi se svida i 'odražava me',tesko se minjam no- kako je moj prijatelj reka- Lakše se prominit nego ostat isti.
E to mi je veliki misterij. kako svatit zasto se neki ljudi mijenjaju (ako te to pogada jer su bili jedni od rijetkih koje si stvarno cijenia inace nije ni bitno) i jesu li uopce stvarno bili ono sto si upozna. znam da je ovo tesko citat, ali ionako nema bas posjetitelja, pa mogu dalje.. tema je zapravo jednostavna, nesto od srca do srca, da li se to moze skroz pokidat, il se pak ljudi mijenjaju a to ostaje -al onda se gura pod pijesak kod noj glavu..

vratimo se 'feminizmu'. Na Vip portalu bila je obavijest o tome kako Autonomna kuća ćeka pomoć od Bandića i sličnih nakon sto su im adresu objavili na internetu, pa sam je otvorila vidila da doli pise Vaš stav- napisah ga i svatila da sam jedina. to me veseli i rastužuje.

P.S. muci me jos jedno filozofsko pitanje- dvo(mozda i tro) smislenost svega. Ako uzivas u sitnicama ko sto treba- pogledu, uspomeni, jednom dodiru, nadi i sl.- znači li to da se zadovoljavas ničim? Ma kvragu sve iz kože ne moš:) sitnice koje nas vode i drže su možda jedino trajno cega ces se uvik sićati. a sve ostalo sto postignes usput nastojeći da njih zakopaš pod pijesak je jedno veliko -ništa.
¤¤

'sta ti je ljubav danas ? II.'
Moji susidi podstanari izbaceni jer su se potukli, ženska čak izgrebala lika po vratu. I saznala sam tako da su par, a nadala sam se da su brat i sestra dok sam slušala svađe.. baš sam naive.. ja to stvaaaarno ne kužim. sta te to drzi u takvoj vezi..da je brak posrijedi i to sa djecom još bi nekako razumila. ljudska vrsta ima sklonost zivit u bilokakvoj simbiozi, moć navike i tako to u krug se vrti.. a ko mi je kriv sta me trese apstinencijska kriza, pa mogla sam lipo nac i ja nekoga da se mlatimo:)
ali, neeeee.. ja sam u ocekivanju Godota

evo sam se nedavno probudila (jedanaest je, a kad ovo objavim bit će već koji sat više- kavE i cigaretE jutarnje + moje mozganje oko toga kako svoju filozofiju učinit prikladnom za 'papir' =uzet će si vremena).
dakle, snovi me potakli da se na javi uhvatim pisanja/tipkanja:
..ovaj je blog posvećen svima- i onima koje emotivna osjetljivost ometa (ponekad) u uživanju života, i materijalistima s istim tim problemom.
kako ja prvoj skupini pripadam, u zadnja dva sna sam 'plakala' /to zna bit iscrpljujuće-ne pokušavajte kod kuće- a evo danas mi je omogućilo svojevrsnu katarzu:)/
neko jutro sam sanjala da plaćem zbog 'love' i to.. jedan momak je u mom snu bio 'zločestiji'(nadam
se) nego šta doista jest, a i ružniji.to ipak nije zaustavilo moje osjećaje, a kako izabra neku 'žbagu'(izvana i iznutra) pred mojim očima, iz njih H2O krenula... kako ni java trenutno nije mnogo bolja jučer mi dan baš nije bia 'seized'.
danas prije nego se probudih (uvik t a d snivam), sanjala sam opet kako plačem, ovaj put zbog nečeg samo mojeg i opredmećenog- 'bike'.
Naime, parkirala sam ju, kao i obično, na jednom mistu kuda određeni profesor prolazi na putu do svog kabineta.
Budući da smo zbog spomenutoga (Lucifera, Svjetlonoše.., op.p.) Mi pisali peticiju, i on je u borbi s potencijalnom suspenzijom ili nekakvim 'izvanrednim otkazom', malo je luđi nego po prirodi, ukoliko je to moguće.. (jučer je čak njegov asistent 'u njegovu obranu' udrio Studenta koji mu se zamjerio najviše).
Vratimo se snu; kako ja pričam s najomraženijim mu studentima, a i moje divno ime stoji na peticiji, on je- DEMOLIRAO MOJU BIKU u naletu bijesa, odlazeći s faksa(ne sjećam se, ali nadam se da je bilo zauvijek). I tako sam svisnula od jada i briznula u plač ugledavši svoju biku probušenih i išćupanih guma + bez košare...
:(da naglasim- nisam materijalist, nego se vežem čak i uz stvari, nešto što sam ja odabrala i vozila priraste mi srcu)
(da mi ponudite biku od par tisuća kuna ja bi i dalje bila u crnini za izgubljenom..)
i takooo, suze su tekle, pa napokon i prestale kako sev san nastavio- bilo je i nešto plivanja, oko faxa je naime bila plima i ja sam naučila napokon plivat uistinu duboko 'bez nosa'..; zatim sam sidila u srednjoškolskim klupama (nikad prežaljeno doba) s ljudima s kojima se sad 'visoko obrazujem', gledala sam kroz prozor kako strašno grmi, a između dva tamnomoda oblaka pojavilo se svijetloplavo 'svjetlo' - otuda je dopirao glas (Bono -ov, a čiji bi)-,,Sunday, bloody Sunday''.., a onaj dio između refrena(plural) sadržavao je neke nove stihove = moje(neću ih pisat da se neko ne posluži mojim stvaralaštvom;)
= eto kako je ovaj san bio kreativan!....
..ali, i poticajan, naime momak koji mi se sviđa umjerenije od onog iz 1.sna nije me uopće registriravao, tako dame san podsjetio da ima stvari koje na javi uzimam zdravo za gotovo_ njegov osmijeh i 'bika' će od sada biti više cijenjeni............
zatim sam, nekakav čudan osjećaj, točno na granici sna i novog dana, začula glas jednog poznanika: UŽIVAJ DOK MOŽEŠ!
< to sam jučer čula i istina je eto da sanjaš ono o čemu si prethodnog dana razmišlja- inače odnosila se ova reč. na Internet- jer izvješće o mjes.računu stizat će na adresu mog prebivališta i prebivališta moje Mum-my (a ja evo boravim trenutno samostalno:)) , pa moram biti umjerena s megabajtima ako želim da se bloganje nastavi/ ZATO kao ovdje nema slika :>
stvarno, Uživanje DOK možeš= današnja je poanta..
Kad sam se probudila pala mi je na pamet pisma od j.lisac ,,Život'' - znate, ima jedan dio ,,to što imaš danas čvrsto zagrli jer sutra ćeš možda to i izgubiti'' (ne znam točan slijed riči).
jer misleći o teškoćama (1.san, npr.), zaboravljamo biti zahvalni na onome št JE tu - a da još i to izgubimo VIDJELI BI što SU teškoćE:)
ZATO, dragi moji sjednite na bicikl, uzvratite osmjeh dragoj osobi i uživajte u njemu, a drage moje - danas vam savjetujem uživanje u ČOKOLADI :)pusti dijetu bar danas=ima ljudi s dijabetesom+onih bez novca za ikakvu hranu a kamoli ovakvu deliciju:)
Ja sam je jela sinoć!
i eto kakav sam inspirirajući san imala..

P. S. moram smislit novo parkiralište za biku¤

zašto je tako cool onesposobljavat se? ne moć' složit par smislenih rečenica za redom? Valjda zato šta je lakše tad guknit par podsvjesnih rečenica.. moš 'upast' ko od šale suprotnom spolu (možda i istom, poštujmo manjine;) otupiš..-baš kul..-na probleme, emocije, na Sutra.. Pa odi na cajke il briju il šta ti srcu drago.. a i ne mora ti bit drago, ma ionako će ti ostat u magli pa ne moraš brinit da ćeš imat trauma, moš i na Thompsona il Škoru, il oboje skupa (isprika ljubiteljima kumova)..samo ne daj Bože ostat doma -sa svojim mislima!
Ovo iz naslova je smisao.. Očito jako uzvišen, kad je tu i cilj i sredstvo jedno te isto. ako ne moš ostvarit svoje ciljeve, ma nema problema, bar s ovim nemaš problema, pa vikend će doći :). U međuvremenu će ti neke stvari vratit osmijeh na lice, podsjetit te kako upravo i samo ti živiš za svoje ideale (..doniraš jetra za njih..), ma znaš onu staru: ŽIVOT te zove.. ključ je u TVOJOJ ruci!. A onda dragi nam B.osvane i sa parolom znaš li da ako čekaš vikend propuštaš 5 sedmina svog života ? oops, ,,Alcoston_imamo problem!'' ..ma kakav problem, Zabava negdje uvik Počinje, uzmi 'ključ' (dobit će štucavicu jadan) u svoje ruke i.........uključi se! Malo te j... šta je radni dan (danas nije a ponediljak je:), gdje se alkoholizirat pitanje je sad? Ma ne kompliciraj čoviće jer je život samo ovaj jedan nema(?) ništa, ništa iza njega..(super pisma,bajDvej). Budi kovač bla bla.. arhitekt svog života(ovo mi je pape reka:) inače, ovo moš bit i bez faxa, prošetaj malo-upoznaj svoj kvart i nać ćeš ekipu-znaš, one lokalne barbe ('dalmatinizam' za čovika starijeg/ne znam kako ga vi gore zovete/ u ovom slučaju malo high), oni su je.... doživili samoaktualizaciju (pojam i psihologije- ukratko: ispunjenje cilja/smisla vlastite egzistencije), oni će ti pričat svoja iskustva, sve te divote šta te čekaju......
Pardon, pa ovo sve je PRIVREMENO! Ta sva "zabava" iliti fan, ka smisao, ipak je samo sredstvo:(( Za šta?
Pa, za premostit gubitak djeteta u sebi (kod nekih i sebe samog), znaš ono- nekako sve postaje ne crno, nego beskrajno sivo, nezanimljivo i nametnuto, ..5dana faxa u tjednu..a i kolosalno postaje pitanje sudjelovanja u nastavljanju ove naše vrste. Pa se ti lipo dobro napij (da ne budeš žedan), te uleti toj ili nekoj drugoj ili bilo kojoj ženki - svaka izgleda anđeoski dok je obasjavaju svjetla disca,posebno dijelovi tijela obavijeni bijelim krpicama, a vode se tu i duboko(grleno)umni razgovori u toj milozvučnoj atmosferi..
Pa sad imaš partnera za alk.......................sve dok vaša strastvena i iskrena veza ne postane dovoljno kvantitativna (=staž i to..) pa napustite skupa alkoholne i uđete u divne bračne vode(TO je bio latentni smisao svega). A kad nastavite vrstu, ako progledaš i vidiš da to stvorenje nije ono, uz CH2OH..tako nešto, dodatno sredstvo za FUN, nego tvoja možda nepromišljena samoodabrana 'doživotna' robija....................uvik moš uzet opet ključić u svoje ruke (neki su i za aktivističkiji pristup problemu_gledajući statistiku razvrgnutih brakova čak i u našoj maloj tradicionalnoj zemlji).
Ne mogu ja ništa ukratko, je....- zaboravila sam pisat o onom šta me ponajviše fascinira: CH??? je ZakoN (da ne radim promidžbu:), a nije nam teško ogovarat, posebno žene, one koje su se 'nalile ko..ne znam ni ja šta' i zgražat se nad lokalnim barbama alko- beskućnicima, i tako to...... To je = alkoDiskriminacija ! :) ovo ja malo uvodim moderne sociološke koncepte:)
TO bi bilo to.. Gotovo za danas-ipak je PRAZNIK rada, pa tako i ovog misaonog.
Pozdrav generaciji, i neka me niko ne shvati PREozbiljno.. *

P.S. ..da ne bi i vile na lomaču

P.2.S. smisao je ono što odabereš i u što najviše vjeruješ

šta ti je ljubav danas?

bit u vezi, to svakako. ako nisi, s tobom nešto nije u redu-slijedi inkvizicija modernog društva.
zanimljivo je da se zauzeti, ali ne i oduzeti pale upravo na takve nenormalne, čitaj posebne, cure. Nemojte nikad ni pomišljat, savjetujem toplo, iz iskustva, past na te fore. takvi su samo zaokupljeni trenutačnim prosvjetljenjem o učmalosti svoje veze i žele isisat iz vas tu volju za traženjem odgovarajuće "druge polovice".
ipak se svi nakon malo šaranja vrate na svoju dragu robiju..
pa kad je neko duže vremena s nekim s kim mu ka ne valja znači da mu odgovara to. gledajući okolo vidim da ljudi nalaze očito užitak u tom formalnom j... jednog drugog u mozak. jer u vezi ka i svugdje vladaju odnosi moći.

¤ tako imate ljudove-papke šta hodaju sa svojim bitch-curama pa druge ne smiju ni pogledat a kamoli pozdravit. ako patite za takvima cure moje nema smisla, osim ako ste vješte manipulaciji, inicijativi (a i na kapaljku će u ovom slučaju bit dovoljno) i jedva čekate pritegnit lance. ovaj "rob" će vas rado slijediti; moguće je da ovi likovi smatraju da ipak oni nose hlaće u vezi- bezvezi , da su toliki narcisi pa misle da odaju dojam kako su toliko posebni kad ta žena do njih tako histerično panično bdije da to božanstvo ne izmigolji.. ustvari, iako prividno pasivni, ovi muški tu imaju moć: ne gube živce, pokazuju se okolo sa "ženom", a i ne venu najčešće od emocija... njihova lakoća postojanja je itekako podnošljiva!

¤ drugi su vam tip MACHO! "alo maci", not conversation-action, action! i imaju uspjeha, jer eto nažalost za većinu žena je prvi cilj na vidiku =reć' ,,imam momka", pa tako i ovih pasivnijih, ma nema straha- "osvojena" si sve brže svaki put čim još malo sniziš kriterije (intelektualne i to..ne mislim Vam ja na izgled- to je začudo u ovoj igri umišljenog prestiža i moći samo dobrodošla glazura). o primi-machichima mi se više ne da. >..štikla< je himna - usporedbi s njima! ja preferiram macho od Leda :p

dobra vijest: postoji i treća kategorija. ta je mene zaobišla. ILI PRIJE-ja nju.. poradi gore navedenih pošasti današnjeg society, moji obrambeni mehanizmi rade prekovremeno- protiv moje volje.
ma ionako sam djetinjasta cili život, kad mi srce zaigra- porumenilo lišce okrene se na drugu stranu- ne vidim ka, da je ON tu. tribala sam se rodit par stoljeća prije, bila bi idealna ko djeva s lepezom, što čita romantičarske romane i pati od nesvjestice:D..
triba mi neTko ko će sa mnom (: bit zajedno :), ne u bezVezi. Nije to stvar forme koliko sadržaja......ako bliski susret s trećom ovom vrstom doživim prije staračkog doma -javim odmah iz nigdjezemske

a.. loša vijest?
..v.naslov

nA Netu ('svom') sam tek par dana. i eto me je prvi dan toliko isfrustrira, i zaključih ja da je, nije šala, - otuđenje. nakon par sati osjecala sam se ka da sam opsjednuta nekim tamo životima ilitiga životarenjima, ali ETO SE SVE MINJA (i sve ostaje isto:) - ovim činom sam se opet fokusirala na sebe;), tenks blogu!čitaam evo na blogu da je "blog" tiskano u našem rječniku. EU, pripremi se, stižemo. inače, da ne znam šta je blog (tek koji mj.), zvuči mi nekako kao Glodavac (imam sliku Dabra tad na pameti). odoh sad (zov prirode, op.p.)